Monthly Archives: décembre 2014

François MUNYABAGISHA, Rwanda: AMAHINDURA, Umuvuno y’Ubwiyunge Nyakuli

« Ubwiyunge ni ngombwa kugirango twese hamwe dufatane urunana, amahano atongera kubona icyanzu cyo kutumeneramo »

François MUNYABAGISHA         www.munyabagisha.net

Mu kwezi kwa Mata mu mwaka wa 2014, umunyarwanda François MUNYABAGISHA yasohoye igitabo yise « Rwanda: AMAHINDURA, Umuvuno w’Ubwiyunge Nyakuli ». Icyo gitabo nasanze kiri muri bike byanditswe ku bwiyunge bw’abanyarwanda. Kubera ko imvugo ku bwiyunge bw’abanyarwanda imenyerewe, umuntu yakwibaza igishya yaba yaranditse muri icyo gitabo. Aragira ati: « ubwiyunge burasanzwe, agashya ni nyakuli ».

Iyo nyito « nyakuli » nanjye tuyihurizaho kuko ibi bikorwa biri mu rwego rw’uyu mushinga w’ubwiyunge nyakuri. Iyo ikaba ari imwe mu mpamvu zatumye nshaka kumenya uko asobanura ubwo bwiyunge. Muri iyi nyandiko ndabagezaho zimwe mu mvugo ze bwite zisobanura ibitekerezo bimwe bikubiye muli iki gitabo.

« Igihuza impfura n’ibintu ni umubano mu bantu. Nongere mbisubiremo: Umubano mu bantu »

Ubutabera

Ku byerekeranye n’ubutabera, MUNYABAGISHA atanga impanuro agira ati: «  Guhabira guhana, gufunga abantu no gufunga imihanda ntibyunga, bimunga ubumuntu. Aho guhana twige kugorora. Imbohe z’umujinya zirekurwe, hafungwe ingororwa zitegurwa kugaruka i buntu ». Yamagana akarengane, ashimangira ko nta muntu n’umwe wagombye gufungwa azira ubusa. Ati: « Aho kurenganya n’uriya umwe gusa, nzareka abanyabyaha bamwihishe inyuma bidegembye. Warenganya inzirakarengane y’indakemwa, ukabasha kumva no kwubahiriza agaciro k’uwahumanye? » Atanga kandi ingero z’abantu barenganiye mu nkiko Gacaca, bamwe ndetse bakarenganywa n’abo bahishe mu ntambara ya 1994. Abivuga muli aya magambo: « Ntibivugwa, nyamara muli rusange abacikacumu banduliye muli Gacaca icyorezo cyo guhemuka. Na none si bose, niba batagawa ubucye batukisha bose. Bahanduriye guhemuka, akenshi bagahemukira uwabagiriye ineza. Ngo yarampishe aliko… Aliko iki, k’umuntu ukesha kurusimbuka. »

MUNYABAHGISHA agaruka kenshi kuri ya mpanuro y’umwami Rudahigwa ubwo yigeze kuvuga ati: « Mureke kwica Gitera, mwice ikibimutera. » Mu gusobanura iyo mpanuro, akora ikigereranyo muri ubu buryo: « nkuko muganga atavura indwara ataramenya ikiyitera, ni nako gukosora no kugorora umuntu bibanzirizwa no kumenya ikimutera gukosa no kugorama ».

Intambara z’inyito n’uburemere bw’amahano n’ububabare

Ku byerekeye impaka zikunze kuvugwa mu biganiro by’abanyarwanda ku nyito n’uburemere bw’amahano n’ububabare twagize, MUNYABAGISHA aribaza cyangwa arabaza impamvu « abantu babuzwa amahoro n’impamvu z’inyito y’inkovu z’amahano. » Akongeraho ati: « Hari abanyarwanda baterwa impungenge n’ibipimo by’amahano kurusha amahano ubwayo. Nako ni ku isi hose…Nta mihigo y’ububabare. Nta n’umunzani rusange w’ububabare, buri muntu agira uwe bwite udatizwa, utagereranywa ».  Ati: « Kwicwa mu itsembabwoko cyangwa mu itsembatsemba, wahitamo iki? Njye nahitamo kuticwa! Uwishwe we ntakibasha guhitamo, kandi ntibihwitse kumuhitiramo. Bivuga ngo gupima amahano ni ishyano. » Naho impaka abantu bakunze kujya zerekeye imibare y’abanyarwanda bishwe muri ariya mahano, aratugira inama ikurikira: « Tureke imibare (y’abishwe), turebe abababara… Kutabona agahinda k’undi, ni ukuba ingumba y’ubupfura. »

Naho abarwana intambara z’urugamba, nkuko zagiye zikurukirana, intego ya buri ruhande iba ari ugutsinda. Dore uko Munyabagisha abibona: « Gutsinda ubwabyo ni ugutsindwa, utsinze atsindwa no kutazirikanana agahinda k’uwo atsinze. Utsinze nawe agira igihe cyo gutsindwa. Ni uko agasubira ku ke! Intambara ikomera igeze aho abarwanaga baba bagomba kwiyunga. Gutsinda bigaragara mu bwiyunge. » Yongeraho ati: « Aho ujishe igisabo uzira kuhatera ibuye, kabone niyo cyaha kiziritseho uruziramire. »

« Kubana biruta byose, si akalilimbo, ni isura ihinnye y’ubupfura »

Image de prévisualisation YouTube

Amoko y’abanyarwanda

Naho ku byerekeye amoko y’abanyarwanda, MUNYABAGISHA aragira ati: « Ubwoko bwarivanze. Ubasha kuvuka ku mutwa, ukarerwa n’umuhutu kandi ukaba umututsi, bitewe n’inkuru wabwiwe. Amoko abaho atabaho. Aliho kuko abanyarwanda bayibonamo, bakaba banafite ibikomere n’imvune bikomoka ku mahano nseruramoko. »

Ijoro ribara uwariraye 

Ku bantu bamwe bajya bibwira ko barusha abandi kumenya ububi bw’itsembabatutsi, MUNYABAGISHA arababaza ibibazo bikurikira: « Ni nde wasimbutse abapfu waribarirwa (itsembabatutsi) n’uwali uhishwe? Ni nde wamenya ububisha bw’interahamwe atarigeze aca imitwe na zo kurusha uwazihunze n’uwazihonze ngo abone arusimbuka? »  Arihanangiriza kandi agahanura abitirira amahano y’itsembabatutsi ubwoko bw’abahutu bose. Ati: « Ukuli ni uko udutsiko tw’ibikenya byiyitilira abahutu byakoze itsembabatutsi. Ni ko kuli. Uhereye aho, tuzirikane ko kwitirira ubwoko runaka itsembabwoko nabyo ari icumu ryo kubutsemba. »

« Amahano y’i Rwanda, iyo ava akagera, yuririra ku ndwara zo kwihorera no guhorera. »

Ibyo ni ukuri nyakuri. Ni yo mpamvu tugomba kwivura izo ndwara, tukazishakira umuti:  imbabazi n’ubwiyunge. Kugirango tutazanduza n’abandi. Uwo muti tukemera tukawunywa byanze bikunze, kugirango dukire ibikomere maze twongere kubana mu mahoro. Ibyo biradusaba kugira ubwo bushake. MUNYABAGISHA ati: « Haguma ubwenge ngenga, ubwenge bw’ubuntu, ubundi burarahurwa. »

Mushobora kugura icyo gitabo munyuze kuri site internet y’umwanditsi wacyo: www.munyabagisha.net

Mugire amahoro meza!

Umuyobozi w’Umushinga w’Ubwiyunge Nyakuri

Umushinga wigenga utabogamiye kuri politiki y’amashyaka

 

 

 

Benoît Guillou, Le pardon est-il durable? Une enquête au Rwanda

LE PARDON EST-IL DURABLE? », UNE ENQUÊTE AUPRÈS DE VICTIMES ET AUTEURS DU GÉNOCIDE.   Interview réalisé par la Fondation Hirondelle

Lausanne, 10 décembre 2014 (FH) – Dans son livre « Le pardon est-il durable ? Une enquête au Rwanda », publié en novembre dernier aux Editions François Bourin, le journaliste français Benoît Guillou reconstitue dans un langage clair des scènes de pardon en laissant le plus possible la parole aux acteurs – victimes ou auteurs du génocide des Tutsis de 1994. L’enquête se déroule en grande partie au village de Musha, à la sortie de Kigali. Le sociologue parle de son ouvrage dans une interview à l’Agence Hirondelle.

 

Hirondelle : Comment vous est venue l’idée de ce livre ?

Guillou : Je suis persuadé que pour mettre un terme aux violences cycliques, la lutte contre l’impunité est un élément essentiel. Maintenant, si la justice fonctionne, elle permet de juger les gros poissons. Comment faire au Rwanda ou en ex-Yougoslavie où la participation de la population civile aux massacres a été massive ? Dans ce contexte, j’ai voulu enquêter sur le rôle des Eglises  chrétiennes dans les processus de paix et plus précisément dans quelle mesure le « pardon » peut, ou pas, contribuer à une paix durable.

Hirondelle : Avez-vous rencontré des survivants qui ont réellement pardonné aux bourreaux des leurs ?

Guillou : Il arrive qu’une relation de pardon s’établisse volontairement entre un rescapé et un génocidaire. Ma recherche s’appuie sur plusieurs séjours au Rwanda. Dans l’un des chapitres, je décris et j’analyse l’histoire d’une relation de pardon entre une mère et l’un des assassins de ses fils.  Ce type de pardon est exceptionnel mais pas anecdotique, il a une portée symbolique.

Hirondelle : Les aveux sont-ils vraiment sincères ou sont-ils superficiels ?

Guillou : Durant mon enquête dans les prisons, j’ai pu conduire une série d’entretiens avec des détenus et revenir sur la pratique du plaider coupable mise en place par les autorités afin de réduire le nombre considérable de détenus. On rencontre dans le milieu carcéral des prédicateurs zélés proposant un pardon « clé en main », laissant peu de place à la discussion et utilisant des citations bibliques pour frapper les esprits. En l’espace de dix ans, de 1996 à 2006, 146 000 aveux de participation au génocide auraient été enregistrés selon les autorités, environ pour moitié dans les prisons et pour moitié sur les collines. Sans une imbrication de décisions politiques, de mesures juridiques et d’interventions religieuses, les résultats n’auraient vraisemblablement pas été aussi rapides et importants quantitativement. On peut effectivement s’interroger sur la sincérité de ces démarches : l’aveu et la demande de pardon prennent alors un caractère routinier et deviennent souvent un objet de marchandage, voire de chantage.

Hirondelle : Quel rôle ont joué les Eglises dans le processus de pardon ?

Guillou : Après le génocide, le rôle des Eglises, et tout particulièrement celui de l’Eglise catholique, suscite une controverse en raison de la proximité politique qu’entretenait sa hiérarchie avec l’ancien pouvoir, de la préférence ethnique accordée aux Hutus dans les promotions ecclésiastiques, du silence des évêques sur les discriminations et les violences perpétrées à l’encontre des Tutsis entre 1959 et 1990. Néanmoins, l’Eglise catholique n’est pas un bloc monolithique. Durant le génocide, dans la même assemblée de fidèles et de membres du clergé, certains ont été tués et d’autres ont pris part aux massacres. Aujourd’hui, l’Eglise catholique reste un acteur influent, souvent considérée comme l’institution la plus puissante après l’Etat.  Elle place la pratique du pardon au centre de son programme pastoral. Lors du jubilé des 2000 ans du christianisme et du centenaire de sa présence au Rwanda, les évêques entament un mea culpa mais celui-ci reste prudent et timoré. En revanche, sur les collines, il arrive que de petits groupes de fidèles, unis par des convictions religieuses et des liens de voisinage, modifient leur régime communautaire pour créer un espace de parole, d’écoute, voire de solidarité. Le langage chrétien courant, souvent appauvri ou irénique, acquiert alors une force dès lors qu’il prend en compte la réalité conflictuelle de la vie sociale. Dans ce cas, la pratique du pardon permet un apprentissage de la citoyenneté. Il permet de voir et d’agir autrement afin de surmonter au mieux les impasses aussi bien du côté tutsi que du côté hutu.

Hirondelle : Les victimes ne sentent-elles pas, en quelque sorte, forcées par leurs leaders religieux à pardonner?

Guillou : Il est certain que, très souvent, la pratique du pardon apparaît comme un instrument de contrainte et de défense d’intérêts particuliers, un acte que l’on cherche à extorquer. Son sens est facilement détourné pour produire de l’unité à tout prix, masquer des opérations de dénégation ou de déni de justice. En conclusion, je propose quatre figures principales du pardon dont un pardon-coercition qui témoigne d’un rapport de domination et fait l’objet de pressions politiques, religieuses et sociales.
Qu’il s’agisse de l’Etat ou des Eglises, les impératifs de ces institutions semblent parfois converger : « il faut » se réconcilier pour maintenir la cohésion sociale. Au moment de l’instauration des juridictions gacaca, le président Paul Kagame, lui-même, recourt à un lexique religieux et engage une institutionnalisation du pardon. On assiste ainsi à des usages éminemment politiques de la notion. Une notion qui renvoie à tout et son contraire, selon la personne qui l’emploie et ce qui est attendu en échange.

Hirondelle : Quels sont les principaux obstacles à la réconciliation entre victimes et bourreaux ?

Guillou : Dans un pays de la taille de la Bretagne, Tutsis et Hutus continuent de cohabiter au quotidien. Ils se saluent et se parlent au marché, sur les chemins, à l’Eglise ou au temple. Pourtant, malgré ces apparences ou tentatives de normalisation, un abîme sépare l’avant et l’après-génocide. Dans le livre, je scrute les défis du vivre ensemble en pointant de nombreux non-dits. Par ailleurs, au Rwanda et dans la région des Grands Lacs, le paysage politique demeure extrêmement polarisé, notamment entre des idéologues hutus niant la réalité du génocide et les autorités, le FPR (ndlr : Front patriotique rwandais, au pouvoir), censurant ou minorant les crimes commis par leur camp. Si le Rwanda a accompli des progrès rapides en termes de développement économiques, éducatif ou encore dans le domaine de la santé, la situation des droits humains demeure inquiétante. A l’instar de son modèle asiatique, Singapour, les autorités exercent un contrôle strict sur la vie sociale et politique. De nombreux rapports d’ONG de défense des droits de l’Homme détaillent les dérives autoritaires du régime. Aujourd’hui, la plupart des journalistes et des représentants de la société civile se résolvent à l’autocensure par peur d’être harcelé, voire arrêté, plusieurs ont choisi la route de l’exil.

Hirondelle : Pensez-vous faire traduire le livre en kinyarwanda pour qu’il puisse être lu par ceux que vous avez interrogés ?

Guillou : Un beau projet, maintenant il s’agirait de trouver les moyens financiers. Tout au long de mon travail, j’ai voulu donner la parole le plus systématiquement possible aux acteurs, qu’il s’agisse des victimes ou des auteurs de massacres.

SourceCliquer ici

A lire aussi:
1. Réforme – « Accepter de ne pas être d’accord, et laisser une place à l’autre », n° 3585, 20 novembre 2014.
2. Le pardon à l’épreuve. Une enquête au Rwanda, par Benoît Guillou – La lettre de Justice & Paix
3. Benoît Guillou, Le pardon est-il durable. Une enquête au Rwanda – extraits du livre
4. La Chronique d’Amnesty International, Rwanda – vivre l’après génocide, octobre 2014.
5. Faim et Développement –  »Le pardon est-il possible après un génocide » , n. 284, Novembre – Décembre 2014.

A lire ou écouter:
France Culture – Le pardon est-il durable? Une enquête au Rwanda

 

Le Guide

Ubutabera mpuzabantu bw’abanyarwanda

Duharanire ubutabera bubereye bose kuri byose, hose kandi igihe cyose.

Muri iyi nyandiko, ngamije gutanga ibitekerezo byerekeye ukuntu abanyarwanda twagira ubutabera mpuzabantu (médiation) bwunganira ubutabera busanzweho.

Ibihugu byinshi byateye imbere byamaze kubona ko ubucamanza busanzwe bufite ibibazo, bityo ababuranyi bamwe bakaba binubira imwe mu mikorere yabwo kuko babona ko ubwo bucamanza butabarengera uko bikwiye. Niba rero abaturage bo muri ibyo bihugu barabonye ko ubwo butabera bufite ibibazo, abo mu bihugu byakolonijwe (cyane cyane ibyo muri Afurika) bagombye nabo kubona ko ibyo bibazo iwabo byarenze kamere. Kandi ni mu gihe, kuko ubwo bucamanza bwabo babuzaniwe n’abakoloni. Ubwo burakare bw’abaturage ni imwe mu mpamvu zatumye, kuva muri 1985, Umuryango w’abibumbye (ONU) ushishikariza ibihugu byose byo kw’isi gushyiraho ubundi buryo bwunganira ubucamanza busanzwe mu gukemura ibibazo byabo. Uwo muryango usaba ibyo bihugu gushyiraho ndetse za gahunda zo guteza imbere ubutabera buhuza abantu hamwe n’ubutabera bubafasha kwiyunga (les programmes de médiation et de justice réparatrice). Ibyo ntibyanagombye kugora abanyarwanda kuko mu muco karande wa kera bari bafite ubwo butabera mbere y’uko busimburwa n’ubwazanywe n’abakoloni. Igikomeye kikaba ari ukubuhuza n’umuco wacu w’iki gihe wivanze n’uwabo. Kugirango byumvikane neza ukuntu ubwo butabera bushya bushoboka iwacu i Rwanda, ndabigereranya n’ukuntu urugaga rw’abavoka (barreau des avocats) rwa mbere rwagiyeho. Ngiye gukora icyo kigereranyo kuko abavoka (les avocats) bafite umulimo ufitiye abaturage akamaro wo kunganira ababuranyi mu nkiko no mu zindi nzego z’ubuyobozi bityo bagafasha ubucamanza n’abayobozi gukora akazi neza mu buryo buhuje n’amategeko. Ubutabera mpuzabantu nabwo bwunganira ubucamanza busanzwe mu kurwanya akarengane. Mu bindi bihugu aho ubutabera mpuzabantu bwatangiye gushinga imizi, abahuza (les médiateurs, conciliateurs) nabo bagira ndetse uruhare mu gukomeza ubwigenge bw’ubutabera. Bafasha abantu bafitanye ibibazo kubyikemurira batarinze kunyura imbere y’abacamanza.

Uko urugaga rw ’abavoka rwagiyeho

Guhera mu myaka yegera 1988, mu Rwanda niho abantu bamwe bake batangiye gukora akazi ko gufasha ababuranyi mu bibazo bafite mu nkiko ariko batababuranira kuko nta tegeko ryabibemereraga. Icyo gihe bari nka ba « démarcheurs ». Nyamara kandi itegeko rishyiraho inkiko ryateganyaga ko ababuranyi bashobora guhagararirwa cyangwa kwunganirwa n’abavoka, ariko nta tegeko rwashyiragaho urugaga rw’abavoka ryabagaho. Kubera ko ababuranyi baba badasobanukiwe n’amategeko kandi ari n’uburenganzira bwabo bwo kugira abababuranira, byatumye abo batangiye uwo murimo babona ko abaturage bakeneye gufashwa mu manza kugirango zicibwe neza. Ibyo byatumye Ministeri y’ubutabera ishyiraho itegeko-teka ryemera umwuga wo kunganira no kuburanira abandi mu nkiko (mandataire professionnel en justice) ibisabwe n’abashakaga gukora uwo mwuga.

Iryo tegeko-teka ryateganyaga ibyangombwa uwasabaga gukora uwo mwuga yagombaga kwuzuza. Uburanira abandi yagombaga kwerekana mu nkiko ikarita yahawe na Ministri w’ubutabera imwemerera gukora ako kazi kugirango ashobore kwunganira cyangwa kuburanira umuburanyi. Nyuma abakoraga uwo mwuga mushya wari umaze kwemerwa twishyize hamwe mw’ishyirahamwe (association des mandataires professionnels en justice). Abari muri iryo shyirahamwe ariko si ko bose bari bafite impamyabushobozi ihanitse mu by’amategeko (licence en droit). Harimo abari baremerewe gukora uwo mwuga kubera uburambe bafite mu kazi kajyanye n’amatekego cyangwa n’ubutabera (expérience professionnelle dans les fonctions juridiques ou judiciaires). Abize amategeko bari bake kandi bari banakenewe mu nkiko no mu yindi mirimo ya Leta cyangwa mu bigo byigenga n’ibya Leta.

Intambara ya 1990 yatangiye mu gihe gushyiraho urugaga rwa ba Avoka byari bikiri mu mushinga. Nyuma y’intambara ya 1990-1994, abakoraga uwo mwuga wo kunganira no kuburanira abandi mu nkiko twishyize hamwe dusaba ko hajyaho itegeko rishyiraho urugaga rwa ba Avoka mu Rwanda. Iryo tegeko ryateguwe na Ministeri y’ubutabera, rishyikirizwa Inteko ishinga amategeko iraryemeza, risohoka kuwa 19 werurwe 1997, abagize urugaga rwa ba Avoka turahira tariki ya 30 Kanama 1997. Abatari bafite impamyabushobozi mu by’amategeko bari bemerewe kuburana gusa mu nkiko za Kanto n’iza mbere z’iremezo ariko ntibaburane mu zindi nkiko zo hejuru nk’urukiko rw’ubujurire, n’urusesa imanza. Uwo mwaka ntuzibagirana mu mateka y’ubutabera kuko ni intambwe URwanda rwateye nyuma y’imyaka yose ubutabera bwamaze butagira urugaga rw’aba Avoka, kandi mu bindi bihugu kugira Avoka ari uburenganzira bw’ibanze ku muburanyi wese.

Gutegura ubutabera mpuzabantu

Muri uyu mushinga w’ubwiyunge nyakuri (1) sinshidikanya ko ubutabera mpuzabantu buramutse bugiyeho mu Rwanda bwakemura ibibazo byinshi byamunze ubucamanza kuva kera cyane. Bwakwihutisha kandi bukagabanya imanza mu nkiko, amagereza akareka kwuzuramo abantu bataraburana cyangwa batagira amadosiye, ruswa zigacika mu nkiko (kuko abafitanye ibibazo bashobora kubyicyemurira), abanyarwanda bakabona ubutabera bubegereye kandi butabahenze, ababuranyi bakarushaho kwumva ko ikibazo bafitanye ari bo kireba mbere na mbere, uburenganzira bw’ikiremwamuntu bukubahirizwa kuri buri wese, hakabaho ubutabera bubereye bose, hose kandi igihe cyose. Ku buryo bw’umwihariko, ubwo butabera bushya bwacyemura neza mu biganiro ibibazo birebana n’ibyaha byakozwe mu guhohotera abanyarwanda kubera ubwoko bwabo (infractions à caractère ethnique). Busubiza abantu ubumuntu batakaje kubera ibyo byaha maze ubwiyunge nyakuri bukagerwaho.

Kugirango ubwo butabera bushya bushobore gukora neza, nkuko mu mashuri yisumbuye n’amakuru harimo amashami yigisha amategeko akoreshwa mu bucamanza, hagombye nabwo kuzajyaho andi mashami yigisha ubwo bumenyi bwo guhuza abantu bafitanye ibibazo kandi bifuza kubikemura. Abafite impamyabushobozi muri ubwo bumenyi (médiation) bakazakora umwuga w’umuhuza (médiateur). Ku mirenge hose, abaturage batageze muri ayo mashuri ntibahezwa gukora uwo mwuga. Abifuza kuwukora ariko batashoboye kwiga ayo mashuri muri ubwo bumenyi, bahabwa amahugurwa, bakaba abahuza (conciliateurs) ariko batari mu rwego rumwe n’ababifitiye impamyabushobozi (médiateurs). Birumvikana kandi ko imikorere y’abahuza bahuguwe (conciliateurs) itaba imwe n’iy’abahuza babifitiye impamyabushobozi. Itegeko ryasobanura kandi rigatandukanya imikorere yabo.

Nkuko nabyanditse mu zindi nyandiko, ndibutsa ko kuba umuhuza (médiateur, conciliateur) bidasaba kuba warize amategeko kubera ko uwo mwuga utandukanye n’ubucamanza. Umucamanza ashinzwe gufata icyemezo ku mpaka ababuranyi bafitanye yifashishije amategeko, ariko umuhuza we nta cyemezo afata ahubwo afasha abantu gukemura ubwabo ikibazo kibareba, bakaba ari bo ubwabo bakibonera igisubizo, bakabyemeza mu masezerano. Dukurikije rero ko abanyarwanda benshi ndetse na Leta nta mikoro bafite yo guhemba aba avoka igihe cyose kandi n’abize amategeko akaba ari bacye cyane, biragaragara ko ubwo buryo bwo gucyemura ibibazo bubereye abaturage rubanda nyamwinshi.

Ndongeraho ko ubwo butabera bushobora guhuza abantu benshi (médiation élargie) iyo ikibazo nabo kibareba, nk’imiryango y’uwakoze icyaha n’uwagikorewe, ndetse n’abaturanyi bo ku murenge. Ibyo bituma abo nabo bamenya ukuri kandi bagashobora kwiyunga n’umunyacyaha, bityo amahoro arambye akagaruka muri rubanda. Muri « Mpuzabantu », abafitanye ikibazo bashobora kandi guhuzwa n’umuhuza umwe cyangwa benshi bafatanyije (2). Ikindi ni uko ubwo butabera bukemura igihe cyose ibibazo byose nta kuvangura gushingiye ku buremere bwabyo cyangwa ku nyito zabyo, bugahuza ababwiyambaje nk’abantu basangiye ubumuntu.

Abanyarwanda duharanira ubwiyunge nyakuri dukwiye kwishyira hamwe tukungurana ibitekerezo by’ukuntu bwagerwaho. Kubera ko ubutabera mpuzabantu ari imwe mu nzira zatugeza kuri ubwo bwiyunge dushaka, twagombye nabwo kubuharanira.

Ibibazo bidasanzwe bicyemurwa n’umuti udasanzwe kandi impinduka ikorwa n’ibitekerezo bishya.

Umuyobozi w’Umushinga w’Ubwiyunge Nyakuri

Umushinga wigenga utabogamiye kuri politiki y’amashyaka.

Mushaka kumenya ibitekerezo bishya ku bwiyunge nyakuri bya MUSOMESHA Aloys, umuyobozi n’umuhuza w’uyu mushinga, mukande hano (murebe inyandiko yanditse, ziri mu cyika cya mbere). Musome kandi namwe musomeshe n’abandi! 

  1. Umushinga w’ubwiyunge nyakuri ni umushinga w’ubwiyunge buyobowe n’amategeko, ukuri, ubutabera n’imbabazi. Uyu mushinga ufite gahunda eshatu (3 programmes): gahunda rusange y’ubwiyunge bw’abantu, gahunda y’ubutabera buhuza abantu bukanabunga, na gahunda y’ubwiyunge nyakuri bw’abanyarwanda. Ni umushinga uyobora ubwiyunge mu mahoro.

  2. Mushobora gusoma izindi nyandiko zasohotse kuri iyi site zisobanura bihagije imikorere y’ubwo butabera bushya buhuza abantu bukanabafasha kwiyunga.