Author Archives: admin

Rwanda nziza si umubyeyi gito

Kuva kera, muri politiki y’abanyarwanda twigishijwe gusingiza abategetsi bacu, bitwibagiza gusingiza igihugu cyacu. Mu gihe cy’Ubwami ngo Umwami yitwaga NYAGASANI, nawe kubera iyo mpamvu akica agakiza. Agafatwa nk’IMANA, akaba Ikigirwamana: Imana y’i Rwanda. Abari bashyigikiye Ubwami bati byari bihebuje naho ababurwanyije bati byari biteye kwiheba.

Repubulika imaze kwimikwa, Urwanda rubonye ubwigenge, indirimbo yubahiriza igihugu yatangiraga ivuga iti: « Rwanda rwacu Rwanda gihugu cyambyaye … » Iyo nayiririmbaga hamwe n’abandi banyeshuri, tuzamura ibendera ry’igihugu, ubwo nigaga mu mashuri abanza, numvaga mfite ishema ryo kuba umunyarwanda. Nkarushaho kumva nkunze Urwanda (patriotisme) ariko nibukaga ko hari abandi bana b’Urwanda batashoboraga kuyiririmba kubera ko bari hanze y’igihugu. Nyuma y’imyaka 40,  iyo ndirimbo yubahiriza igihugu rero yaje gusimburwa n’indi igira iti: « Rwanda nziza gihugu cyacu,… Abanyarwanda uko watubyaye. Berwa, sugira, singizwa iteka… Horana Imana, murage mwiza… Umuco dusangiye uraturanga, ururimi rwacu rukaduhuza …»  

Izo ndirimbo zombi zivuga ko Urwanda ari igihugu cyacu kandi cyatubyayeABANYARWANDA TWESE. Ibyo bikaba bivuze ko turi ABAVANDIMWE. Iya kabiri yo igashyiraho akarusho kuko itura Urwanda Imana. Nyamara muri izo ndirimbo zose nta n’imwe yigeze iririmbwa n’abo bavandimwe bose bari kumwe, kubera ko hari ababaga bari hanze y’igihugu mu buhungiro nkuko nabivuze, na n’ubu (mu gihe nandika iyi nyandiko) bikaba ari uko. Ntabwo ari ukubera ko Urwanda rutabashaka (ga),  ahubwo ni ukubera impamvu za politiki mbi ya bamwe muri abo bana barwo, igamije kubateranya no kubatanya. Ntimuzarubeshyere!

Reka twumve hano indirimbo zimwe zisingiza igihugu cyacu kuri vidéo ya RWANDA NZIZA

Umusaza Bihibindi twagiranye ikiganiro kuri politiki, ni uko arambaza ati ariko mwana wa, ati: « mwe mwageze mu mashuli, Ubwami na Repubulika bitandukanira he? » Nti: « kubera iki mubyeyi wanjye? » Ati: « dore icyo mpfa n’abantu bize ni uko bakubaza ikibazo bataragusubiza icyo ubabajije. » Nuko ndamusobanurira, ndagije nti: « Ubwami butegekwa n’Umwami, Repubulika igategekwa na Perezida. » Ati: « bose si ababyeyi b’igihugu se? » Nanjye ndamubaza nti: « ko ubushize wambwiye ko abanyepolitiki bo mu mashyaka bapfa ubutegetsi, twe tutari mu mashyaka dupfa iki? » Ati: « ubusa.» Nti ugize ngo iki? Nti: « ko hari abavuga ko ari amoko se? » Ati: « abana mwize mwumva nabi! » Ati mvuze ko: « mupfa ubusa ». Nti: « dupfana iki rero? » Ati « mwese muri abantu kandi mwese muri bene Kanyarwanda.»

Nkuko mubyiyumviye rero, uwo musaza ntabona aho ubwami na Repubulika bitandukaniye, kubera ko kuri izo ngoma z’ubutegetsi zose Umukuru w’igihugu bamwise umubyeyi w’abanyarwanda bose. Ariko arangiza avuga ko abanyarwanda twese turi bene Kanyarwanda. Ubwami bwavuyeho ntaravuka sinzi uko baririmbaga Umwami, ariko ngo baramusingizaga ndetse bakamuramya. Indirimbo nibuka ni iyo abaparmehutu baririmbye bavuga ko ngo umwe mubo abanyarwanda bise NYAGASANI yashatse kurimbura Urwanda. Ukibaza ukuntu « umubyeyi » w’abana yagira ubugome bugera aho ashaka kubarimbura bose bikakuyobera. Abo barwanashyaka bagiraga bati: « Karahabaye bahungu mwe, karahabaye ni ukuri iyo tutaza kuhaba rwari rurimbutse. Kigeri yari yarahize yuko azarurimbura, iyo tutaza kuhaba rwari rurimbutse... » Muri iyo Repubulika ya mbere yavanyeho Ubwami, umukuru w’igihugu baramuririmbye ndetse bamwe bemeza ko ari Imana yamutumye maze iramubwira ngo: « …genda unshingire pariti (ishyaka Parimehutu), inkurire abana bave mu buja. » Ni uko nawe aba yiswe UMUKIZA…

Muri Repubulika ya kabiri nabwo byagenze uko, abari mu gihugu baririmbye umukuru wayo barahanika, mu byitwaga animasiyo (animation) y’ishyaka rimwe rukumbi ryitwaga Muvoma. Iyo animasiyo yakorwaga rimwe mu cyumweru. Bakamuvuga ibigwi bigatinda! Bamwe mu baririmbyi bagakora mu nganzo maze si ukumutaka bakivayo, imirya w’inanga za gakondo n’iza kijyambere bakayikaraga hafi kuyituritsa! Abategetsi nabo umudiho bakawuceka reka sinakubwira, bakamubyinira ivumbi rigatumuka! Wakwibeshya ntujye gutumura no kurya iryo vumbi cyangwa gukoma amashyi kugirango uwo mudiho uryohe, ukitwa inyangarwanda bugacya bakwirukanye ku kazi ndetse bakagutwara intambike uziritse amapingu maze bakaguta muri gereza. Bakakubikira imbehe ariko kugirango bazayubure ukabanza kwigura… Uzize nde? Ntabwo ari wa wundi bitaga « umubyeyi w’abanyarwanda », ahubwo ni inkundarubyino, kugirango zirebwe neza. Ukaba uzize iki? Ubusa. Ubusa gusa! Nka bwa busa dupfa buri gihe. Ngo wanze kuba inkundarubyino n’inkomamashyi. Akaga kagwirira abagabo koko!

Aho gusingiza igihugu nkuko indirimbo icyubahiriza ibivuga, abanyarwanda bagasingiza umukuru wacyo. Ni uko bakitiranya igihugu n’umuyobozi wacyo. Uretse mu Rwanda, hari ahandi mwigeze mwumva bavuga ko umuyobozi w’igihugu ari Nyagasani cyangwa umubyeyi w’abenegihugu, ko no mu masomo ya demokarasi twahawe n’abanyamahanga iyo nyigisho itarimo? Biriya bintu byarakunguraga koko.

Umuntu akaba yakwibaza ibibazo bikurikira:

  • Abitaga umukuru w’igihugu ko ari umubyeyi wabo kandi ari bo banze Umwami kuko bari baramureze ko yigiraga Nyagasani, bo babaga bayobewe ibyo indirimbo yubahiriza igihugu ivuga? Ko nta muntu wibyara kandi nawe akaba ari umuntu, bumvaga ko umubyeyi we yari nde? Kereka uwo mukuru w’igihugu abaye ari IMANA koko, nawe akaba ahindutse Nyagasani rero! Kandi ni byo Repubulika yareze Ubwami.

  • Abarwanyije ubwo butegetsi bwose uko bwakurikiranye ko bakunze kuvuga ko akarengane katerwaga n’Umukuru w’igihugu kuko yategekaga byose, bavuga ko Rubanda n’abategetsi bafataga uwo muntu nk’Ikigirwamana bo nta makosa babaga bafite? Yari kubuzwa n’iki se gukora ibyo ashaka mu gihe abandi bategetsi bafatanyije ndetse n’abaturage bo mu gihugu bari babimushyigikiyemo?

Reka tureke kuvuga ko kwita umukuru w’igihugu umubyeyi ari ukumubehya kuko ntawe ureba mu mitima y’abantu, ariko twemere ko atari ukumubwiza ukuri.

Kuki se batamubwizaga ukuri? Bamwe bagira bati impamvu ni ugushakira imibereho mu guhakirizwa. Mu gihe cy’Ubwami ibyo byapfa kwumvikana kuko hari hakiriho ubuhake. Muri Repubulika se ko ingoyi ya gihake twayiciye, yaba yaragarutse ite? Abandi bati ni ukubera ubwoba kuko abaturage babaga bishakira amaramuko. Biramutse ari ibyo koko, uwo mutegetsi yari akwiye kubamara ubwoba, maze bakamubwiza ukuri, nawe akabashimira. Ku rundi ruhande nanone, yagombaga gushimira abatamwita umubyeyi bo bamubwizaga ukuri kuko bamwerekaga amakosa akora, kugirango ayikosore; ahubwo akabagaya kuba batarabikoze mbere hose agitangira kuyakora. Umuntu ukubwiza ukuri, ndavuga ukuri kudasesereza, kudasebanya, kudatukana kandi kutica umutumirano, kutarimo inzika n’urwango, kutari ukwa politiki ya « vaho ngeho », aba agukunda kuko akugira inama nziza. Hari ababifata nabi, ariko si byo. Abantu babwiza ukuri abategetsi babereka amakosa bakora, ni uko baba babakunda kandi bakunda igihugu, babifuriza gutegeka neza. Ibi ni byo abashinzwe kurengera uburenganzira bw’ikiremwamuntu bakora. Umuntu ukuririmba, akakubyinira ndetse akagukomera amashyi kugirango akwereke ko agushyigikiye nyuma akaguca inyuma akajya kuvuga amakosa yawe ayabwira abandi kandi ashobora kuyakwibwirira imbone nkubone, uwonguwo ashobora no kukubeshyera, akaba yaguhemukira.

Hagati ya 1990-1994 bamwe bitaga umukuru w’igihugu ko ari umubyeyi wabo bakamukomera amashyi ndetse bakamubyinira baje kumuhindukirana, bamugaragariza ko batamubwizaga ukuri. Ab’inkwakuzi bashinga amashyaka arwanya irye (rimwe bahozemo), abandi barayayoboka maze bajya mu mihanda bati: vaho ntitugushaka. Ibyahoze ari indirimbo n’imbyino z’ibisingizo bihindukamo indirimbo n’imbyino z’ibisebyo. Kugera aho bamubwiye ku mugaragaro ngo nava ku butegetsi impundu zizavuga. Ashobora kuba yaribajije impamvu batamubwije ukuri mbere hose! Ariko se twavuga ko we yari abiyobewe. Ibyabaye icyo gihe ntawakekaga ko byashoboraga kuzaba. Iby’Isi ni amabanga koko!

Ngo ingoma zigira isano.

Repubulika ya kabiri ikimara kuvaho, Bihibindi nongeye kumubaza nti: ko hari abavuga ko ingoma zisa ntacyo zipfana, ni byo? Ati: abo barabeshya. Ati: kuva ku Bwami kugeza kuri Repubulika, mu Rwanda wigeze se wumva umutegetsi washatse kurekura ingoma? Nti: oya. Ati: none se ubwo urumva izo ngoma zidafitanye isano yuko ubutegetsi bwose bukundwa? Koko rero, igihe cy’Ubwami, abami bavagaho ari uko batanze (bitabye Imana). Muri Repubulika naho, abakuru b’igihugu bagiye bakurwa ku butegetsi ku ngufu n’ababarwanyije, kuko batashakaga kubusangira nabo, hakamena amaraso y’abanyarwanda.

Abashyigikiraga umukuru w’igihugu bamwitaga umubyeyi mwiza udasimburwa kandi atazahoraho iteka ryose, naho abatamushyigikiye bakamwita umubyeyi gito, kuko yikubiraga ubutegetsi. Nyamara bamwe muri abo bamurwanyije nabo mbere baramwitaga umubyeyi. Mu gihe akiriho bose bakamuha ingufu kurusha umwanya w’ubutegetsi arimo n’izindi nzego z’ubutegetsi, bakamuramya, nyuma bakazamwitakanwa bavuga ko ari we wihaye izo ngufu kandi ari bo bazimuhaye. Bitabaye ari ibyo, mwasobanura gute ko umuntu umwe, ufite umutwe umwe, igihimba kimwe, amaboko abiri n’amaguru abiri nk’abandi bantu, ashobora kugira ingufu zirushije uburemere iz’inzego z’ubutegetsi? Ni uko bakamwita « umunyagitugu » kandi ari bo babimugize, ariko ntibemere ayo makosa yabo. Ngo kuko bashwanye nawe bagashyira ahagaragara amakosa ye, bakwumva ko babaye abere! Intungane da! Rubanda narwo rugakurikira, rukagwa mu mutego. N’abemeye ibyaha bakoze ntibagire ubutwari bwo kwishyikiriza inkiko ngo bazisobanurire uko bubatse icyo gitugu. Abanyarwanda twagorwa ye! Bagashyigikira cyangwa bakarwanya umuntu ku giti cye aho gushyigikira cyangwa kurwanya imikorere myiza cyangwa mibi y’izo nzego z’ubutegetsi (instititutions politiques). Ni uko nawe akigira igihangange nkaho ari we wishyize ku butegetsi cyangwa wihaye izo ngufu, agatigisa abazimuhaye ukagirango azazihorana, ntazirikane ko abongabo asuzugura ari nabo bazazimwambura igihe nikigera, akibagirwa ko ibihe biha ibindi… Akaba nka wa murundi wigeze kuvuga ngo « nishyizeko nzikurako » (niba baratamubeshyeye). Wa mutegetsi mukuru yamara kuvaho za ndirimbo zamusingizaga zikibagirana burundu, na ba bahanzi bakaburiramo. Ni uko byatugendekeye abanyarwanda. Rimwe na rimwe abantu turakanura kuko tubona hafi yacu ariko ntiturebe kure ! Ntidushishoza buri gihe. Abanyarwanda bo wagirango biri muri kamere yacu.

Reka ntange urugero rumwe. Repubulika ya mbere yagiyeho nyuma y’imyivumbagatanyo (révolution) ya 1959 n’imvururu zakurikiyeho kandi zahitanye abanyarwanda benshi. Ariko izo nzirakarengane ntizigeze zibukwa mbere y’ubutegetsi bwagiyeho nyuma ya jenoside ya 1994. Mu mihango yo kwibuka abahitanywe n’iryo itsembabwoko ry’abatutsi niho bamwe baboneyeho kwibuka ababo bishwe mu myaka ya 1959, 1963, 1973. Ubutegetsi bwa Repubulika ya kabili bwari ubutegetsi bwa gisirikare bwagiyeho ku ngufu muri 1973 mu buryo bunyuranyije n’amategeko, abanyarwanda bamwe baricwa, barimo abanyepoliti b’abasivili. Abo banyarwanda nabo ntibigeze baririrwa cyangwa ngo bibukwe ku mugaragaro. Tariki ya 16 Kanama 2014 ni bwo habayeho mu Bubiligi umuhango wa  mbere wo kwibuka abanyepolitiki bazize ubwo bwicanyi, uwo muhango ukaba warateguwe n’imiryango yabo. Abanyarwanda bamwe baba hanze y’igihugu ntibabifashe neza kuko bavuze ngo ibyo ni ugucamo ibice abatavuga rumwe n’ubutegetsi bw’i Kigali; nyamara kandi nabo barega abari ku butegetsi mu Rwanda ko batareka abahutu biciwe kwibuka ababo. Ibi nabyo ni amayobera. Kuki abo banyarwanda bari muri izo impande za politiki batemera ko izo nzirakarengane nazo zibukwa? Hari abavuga ko abadashaka ko bamwe mu bazize ubwicanyi bibukwa ari uko baba baragize uruhare muli ubwo bwicanyi cyangya ko bari babushyigikiye.  Ibi bikwiye gusesengurwa ariko harimo n’impamvu za politiki birumvikana. Gusa ibyo biragaragaza ko abanyarwanda bamwe bashaka ko akababaro kabo kumvikana nyamara ntibashake kwumva akababaro k’abandi (manque de compassion et de reconnaissance de la souffrance des autres victimes). Ndetse hariho n’abumva ko ngo bababaye kurusha abandi ariko ntiberekane umunzani babipimiraho, bakabivuga ku mugaragaro mu buryo bw’itebwoba bashaka impamvu yo kwishyira hejuru y’abandi banyarwanda no kuvuga ko babarusha uburenganzira bw’ikiremwamuntu nkaho abandi bo atari abantu. Ibyo byose bibangamira ubwiyunge nyakuri.

Nta tegeko-nshinga ryemera imvururu cyangwa kuvanaho ubutegetsi hakoreshejwe ingufu (coup d’Etat) n’intambara. Ibyo birazwi. Ariko abanyarwanda ntibabitindagaho cyane kuko ubwo butegetsi barabwemeye – nako barabwemejwe – maze barangaza amaso ku mukuru w’igihugu ku giti cye gusa aho kureba niba imiyoborere y’ubwo butegetsi iberanye na demokarasi. Bakwumva ko ibyo ari ibintu bisanzwe, kandi atari ko byagombye. Ndetse navuga ko hari abari baradamaraye. Ishyaka rimwe ryari ryemewe mu gihugu (Parimehutu) ryasimbuwe n’irindi rimwe rukumbi (Muvoma) kugeza muri 1991! Ndetse n’abarwanyije uwo mukuru w’igihugu mu ruhando rw’amashyaka menshi (1991-1994), ntibigeze bashaka kuvanaho iyo mpamvu yatumaga agira ingufu kurusha inzego z’ubutegetsi ubwazo, ahubwo bavugaga ko navaho – byonyine gusa – ibibazo byose bizahita bicyemuka. Ni ko byagenze se? Kandi ntiyavuye ku butegetsi gusa ahubwo ntakiri no kuri iyi Si y’Imana n’abantu. Ahubwo ubu hariho bamwe muri abo bamurwanyije bicuza ibyo bakoze ndetse basigaye bamwifuza batakimubonye, nkaho iyo aza kuba akiriho agasubira ku butegetsi bya bibazo byose yahita abibonera umuti. None se yari gucyemura ibyo bibazo gute niba ari we wabitezaga wenyine? Kuki atakwongera agakora nk’ibyo bamuregaga? Ibi ni byo bikwiye kwereka abo bamurwanyije ko uburyo bakoresheje kandi bakoresha ubu barwanya ubutegetsi, atari bwo bukwiye, bityo bakabona bagahindura imikorere yabo ya politiki. 

Umwanya w’ubutegetsi ni urwego rw’igihugu rutadukanye n’umuntu ushyirwa muri uwo mwanya. Abantu benshi barabyitiranya bagafata umuntu ku giti cye nk’urwego rw’igihugu kandi atari byo. Intebe y’ubutegetsi ihoraho, aribo abategetsi ntibayihoraho, barasimburana.

Uretse abanyepolitiki bavanyeho Ubwami bo banze ingoyi ya gihake batarwanya umwami gusa, abarwanyije Repubulika ya mbere n’iya kabili, bose bavugaga ko abakuru b’igihugu bariho ari bo bateraga ibibazo byose. Nyamara n’aho baviriyemo, nubwo ibibazo bimwe byacyemutse, havutse ibindi bimwe bisa n’ibya mbere. Byumvikana rero ko tudashakira ibibazo n’ibisubizo aho biri hose.

Muri Repubulika ya gatatu se byifashe bite? Ese iyo mikorere ya Rubanda n’abanyepolitiki bacu, ari abari ku butegetsi n’ababurwanya, yaba yarahindutse? Amasomo twasigiwe n’ibyatubayeho ni ayahe? Ndabaretse namwe ngo mwisubirize ibyo bibazo mugereranyije n’ibyabaye maze gusobanura, maze mushishoze murebe igikwiye gukorwa. Mutanavuga ko nshyigikiye cyangwa ko ndwanya ubutegetsi buriho cyangwa ababurwanya… Kandi nyamara mbwira bose. Dore ko bamwe mu banyepolitiki bo mu mashyaka bavuga ngo iyo utabashyigikiye uba ubarwanya cyangwa ushyigikiye abo barwanya. Nkaho nta bundi buryo bwabaho bwo kwubaka demokarasi utabogamiye ku ruhande uru n’uru rwa politiki y’amashyaka. Ubwo buryo bushya ni bwo uyu mushinga wiyemeje gukoresha: gukangurira abantu kureba uruhare rwabo mu bibazo bafitanye, impande zose, batarebye urw’abandi gusa, kugirango bashobore kubyicyemurira. Kurwana ishyaka rya demokarasi si ukuba mw’ishyaka rya politiki gusa!

Sinarangiza ariko ntavuze ko bitangaje kwumva abanyepolitiki bamwe bo muli opposition bemeza ko barwanya ubutegetsi bavuga ku mugaragaro ko bashaka kubuvanaho banyuze mu nzira ababuriho nabo banyuzemo. Bibaye ari byo se baba babarwanyiriza iki niba bashaka gukora nk’ibyo nabo bakoze kandi babona ko inzira banyuzemo ari nziza? Kuki batakorana nabo se ahubwo ngo basangire ubwo butegetsi? Ibyo ni bimwe bituma abanyepolitiki nkabo batagirirwa icyizere kuko umuntu adasobanukirwa icyo bagamije. Politiki y’abanyarwanda nayo ni amayobera…

Umwanzuro

Kuva Urwanda rwabaho ko twagize abakuru b’igihugu benshi, ubwo abanyarwanda twaba tumaze kugira ababyeyi bangahe baramutse biswe gutyo? Kandi tuzagira n’abandi benshi. Abo bose se bakwitwa ababyeyi bacu kandi umuntu wese avuka ku babyeyi babiri gusa? Niyo abaye impfubyi akabona usimbura ababyeyi be, ntabwo byitwa ko ari we wamubyaye. No muli politiki ni kimwe. Nubwo umunyarwanda yabona ubundi bwenegihugu, ntibivuze ko icyo gihugu cyamureze kiba cyaramubyaye. Tuvugishe ukuri, kwita umukuru w’igihugu umubyeyi wacyo ntibiberanye na demokarasi, yaba iyo twigishijwe n’abanyamahanga, yaba n’iyacu dushaka y’abanyarwanda.

Abanyarwanda BABAYEHO, ABARIHO N’ABAZAHO, dufite ababyeyi babiri bazahoraho iteka. Muri demokarasi, umukuru w’igihugu atorwa n’abaturage, ni bo bamuhitamo hakurikijwe amategeko uko abigena. Kimwe n’uko nta muntu uhitamo umubyeyi uzamubyara, nta n’uhitamo igihugu azavukamo. Ntibibaho.

Abategetsi barasimburana, ntibahoraho nk’Imana cyangwa igihugu. Urwanda ni rwo mubyeyi w’abanyarwanda kuko ari rwo rwatubyaye. Ku bemera Imana, nayo ni umubyeyi w’abanyarwanda kimwe n’abandi bantu bose batuye Isi, bityo abantu twese tukaba abana b’Imana, baremwe mw’ishusho ryayo. Dusangiye ubumuntu. Ibyo abanyarwanda tubirengaho kandi tubizi neza.

Igikwiye gukorwa rero ni ukuvanaho impamvu zishobora gutuma Rubanda na bamwe mu bategetsi batabwiza ukuri abayobozi bakuru b’igihugu. Kwubaha abategetsi ni ngombwa, kuko baba bahagarariye inzego z’igihugu. Utubashye umukuru w’igihugu, ntiwaba wubashye n’igihugu cyawe aba ahagarariye. Ariko hari uburyo n’imvugo zabigenewe nko kumwakira neza no kumwita Nyakubahwa, agahabwa icyubahiro kimukwiye. Ibyo ariko bisaba ko abategetsi nabo bubaha abenegihugu kuko ari bo babashyira ku ntebe y’ubutegetsi, kandi nabo bakiyubaha. Bityo bose bakagomba kwubahana. Bitaba ibyo, icyizere kigatakara.

Urwanda ntabwo ari igihugu gito, twese tugomba kuzarubanamo kandi tuzarukwirwamo kuko ari urwacu twese. Byanze bikunze. Urwanda si umubyeyi gito kuko ntacyo rwigeze rutwima, ahubwo ni uko tunanirwa gusangira ibyiza rufite. Nitureke uwo mwiryane maze tubane neza.

Genda Rwanda uri nziza!

Ibibazo bidasanzwe bicyemurwa n’umuti udasanzwe kandi impinduka ikorwa n’ibitekerezo bishya.

Indirimbo nk’iyi itaka Urwanda ntiyakwibagirana!

Mushobora kwumva izindi ndirimbo zitaka Urwanda kuri vidéos « RWANDA NZIZA »   

Ndi Umuhuza w’Umushinga w’Ubwiyunge Nyakuri, ntabwo ndi umuhanuzi…

Umushinga wigenga utabogamiye kuri politiki y’amashyaka n’ubutegetsi.

  • Mushaka kumenya ibitekerezo bishya ku bwiyunge nyakuri, mukande hano (murebe inyandiko ziri mu cyika cya mbere). Murabigezwaho na MUSOMESHA Aloys, umuyobozi n’umuhuza w’uyu mushinga. Musome kandi namwe musomeshe n’abandi!
  • Kureba vidéos no kwumva umuziki ku bwiyunge nyakuri, mukande hano

 

 

Le pardon : un point de départ

« Devant les chaînes d’un passé irrévocable, l’homme a la possibilité, non de défaire ce qui a eu lieu, mais de délier ce qui a été noué, c’est-à-dire d’offrir la possibilité d’être délivré des conséquences de ce qui a été fait, grâce à la faculté de pardonner. » Jacques Ricot (citant Hannah Arendt)

Il y a un peu plus de neuf ans (*), ma vie a subi une transformation radicale en une fraction de seconde. Sur le moment, l’accident (chute en vélo causée par une voiture) parut assez banal : un peu secouée, quelques coups bleus, la seule idée de se relever et de poursuivre la route. Mais les séquelles ne tardèrent pas à se manifester. En plus des tremblotements, des fonctions toutes élémentaires étaient devenues de véritables problèmes : les capacités visuelles, la parole, l’écriture, les déplacements… C’est toute une série de choses qu’il m’était désormais impossible de réaliser de façon autonome. Les automatismes nécessaires pour la vie au quotidien étaient littéralement… restés sur la route. Cet événement constitua une profonde rupture dans ma vie. Au début, vous ne réalisez pas très bien ce qui se passe. Pour moi, les premiers temps se déroulèrent un peu comme si je me trouvais dans un tableau de Magritte : là où l’on attend la lumière, c’est l’ombre, et à la place de l’ombre, la lumière ! Ma vie s’ébranlait sur ses fondations.

Or la battante qui était en moi décida de prendre la vie à bras le corps pour la réussir le mieux possible. Ce qui m’était arrivé ne pouvait absolument pas constituer un point final, ce devait être au contraire un nouveau commencement. J’avais l’obligation de montrer tout autour de moi que j’aimais la vie et que je m’investirais corps et âme afin de rendre à mon existence forme et contenu. Ma vie et celle de mes proches s’étaient transformées du tout au tout à cause d’une personne inattentive. Mais la machine médicale et le processus de restauration étaient désormais lancés. Et jusqu’à aujourd’hui, pas la moindre trêve dans mon combat de tous les jours pour une meilleure qualité de vie dans les limites de mes possibilités.

L’accident a laissé de profondes cicatrices psychologiques : la colère, la tristesse et l’impuissance, autant de sentiments qui bouillonnent dans la tête. Lorsque vous en êtes conscient, c’est alors précisément le moment de se mettre à la tâche. Les conséquences physiques de l’accident étaient bien là, irréversibles : l’aspect matériel des choses. Mais il en va aussi de ce « bouillon » dans ma tête : je dois apprendre à en distinguer les ingrédients. En fin de compte, il faut que j’arrive à poursuivre ma route le plus agréablement possible. La colère et l’incompréhension que j’éprouve à l’égard du responsable de l’accident ne peuvent avoir raison de ma vie ni de mon entourage. Les infirmités encourues ne sont que des aspects de ma personne et doivent donc demeurer des aspects – aussi importants et radicaux soient-ils. La souffrance intérieure résulte d’un énorme manque, d’un déficit, d’une perte sèche. Or il importe de reconnaître cette souffrance, lui donner une place dans mon existence, explorer à nouveau mon propre moi, accepter la confrontation avec moi-même pour clarifier et améliorer les choses.

J’ai décidé de ne pas me laisser empoisonner la vie par le désir de vengeance. La vie est trop courte, elle passe tellement vite. Me voilà donc condamnée à chercher une autre solution. Et ma réponse, c’est pardonner ! Pardonner, oui mais comment, pourquoi ? Quelle sorte de pardon ? Je crois que pardonner est un processus, ce n’est pas un interrupteur que l’on enclenche ponctuellement. Le pardon n’est possible que lorsque l’on a pris conscience que cela permettra de vivre à nouveau en harmonie avec soi-même. Avec le temps, j’ai appris à prendre de la distance, à considérer de l’extérieur ce qui m’était arrivé, j’ai essayé de comprendre aussi ce qui était arrivé à la personne responsable de l’accident. Progressivement, je suis parvenue à donner une certaine forme au pardon. Un pardon – je le précise – indispensable à ma propre survie, pour m’alléger la vie. Car dans le pardon, deux parties sont concernées : la personne à qui quelque chose est pardonné mais aussi la personne qui pardonne !

Oui, le pardon est une action à l’égard de soi tout autant qu’à l’égard de l’autre. Pardonner à l’autre, c’est pardonner ce qui a été causé par lui, sans cesser de considérer que c’est lui qui est responsable des dommages. C’est en quelque sorte un pardon conditionnel qui renonce à la vengeance et allège donc la situation de l’autre. Mais pardonner, c’est aussi et surtout accepter ma propre situation, accepter l’inéluctable, l’irréparable, l’irréversible. En ce sens, le pardon allège aussi ma propre existence. Et avec ce pardon-là se déploie un espace pour le deuil. Le deuil de ce qui n’existe plus. Contrainte d’orienter le regard vers l’avant. Une dynamique de survie, voilà ce qu’est le pardon. C’est pourquoi lorsque vous aimez la vie, le pardon est indispensable. En somme, si le pardon est un geste en direction de l’autre, il l’est tout autant envers soi-même. On pourrait parler d’une réconciliation avec soi-même – avec ma nouvelle vie. D’où la sérénité qui seule permet que s’ouvre un espace propice à mener une vie transformée, aussi harmonieuse que possible.

Anne-Marie VERBOOM-van WESTEN,

membre de l’Eglise Wallonne de Middelbourg (1)

 * Témoignage raconté en 2004

 1. Dès le 16ème siècle, en un temps d’intolérance religieuse, les protestants, obligés de fuir les régions catholiques des 10 provinces du Sud des Pays-Bas (l’actuelle Belgique) et du Nord de la France, furent accueillis dans les provinces du Nord (les Pays-Bas actuels). Ils y fondèrent des communautés protestantes de langue française (dont la plus ancienne, celle de Middelbourg, date de 1574). Un siècle plus tard, suite à la Révocation de l’Edit de Nantes (1685), une nouvelle vague de réfugiés parvint de France, faisant monter le nombre des Eglises de langue française à environ 80. Wallons et huguenots sont ainsi à l’origine des Eglises Wallonnes des Pays-Bas dont il demeure à ce jour 14 communautés qui continuent à célébrer le culte en langue française. Ces paroisses sont membres de la Protestantse Kerk in Nederland.

 Source:Dossier « Le pardon » du Périodique semestriel « Reliures » n° 13 Automne-Hiver, Liège, 2004

Pardon, Seigneur, Pardon

L’usage politique du pardon

 

En 1991, la préface d’un ouvrage dirigé par Olivier Abel débutait par un constat assez consensuel : « Le pardon n’est pas précisément une valeur à la mode ». Et bien voilà qui est chose faite : oui, le pardon semble d’actualité. Depuis quelques années, cette notion tend à s’inscrire dans un contexte tout à fait différent de sa sphère d’origine. Elle semble se détacher progressivement du pardon accordé au repenti, dans le secret de la confession.

C’est sans doute Willy Brandt qui, le 7 décembre 1970, cristallise symboliquement cette nouvelle dimension du pardon. En visite officielle à Varsovie, le chancelier allemand s’agenouille devant le mémorial dédié aux héros et aux victimes du ghetto de Varsovie. Trois ans plus tard, devant la dalle du Yad Vashem à Jérusalem, il lit un psaume implorant le pardon divin. En 1990, c’est le président tchécoslovaque, Vaclav Havel, qui adresse des excuses officielles au président allemand concernant l’expulsion des Allemands des Sudètes.

Depuis lors, les exemples n’ont cessé de se succéder : Lech Walesa présente des excuses au nom des Polonais qui ont causé des torts aux Juifs pendant la Seconde Guerre mondiale ; Jacques Chirac reconnaît la responsabilité de l’Etat français dans les rafles de Juifs de l’été 1942 ; Guy Verhofstadt demande pardon devant des milliers de Rwandais. Plus récemment, les présidents de la Croatie et de la Serbie-et-Montenegro échangent publiquement leurs « excuses » pour le « mal » que leurs pays se sont causé l’un à l’autre. Bref, le pardon envahit la sphère politique. 

Le pardon comme grandeur politique ?

Il est cependant opportun de s’interroger : le pardon est-il approprié au champ politique ? Pour Hannah Arendt et Paul Ricoeur, le pardon constitue une grandeur politique. Il est la seule démarche qui soit capable de rouvrir la mémoire sans pour autant susciter le ressentiment et le désir de vengeance. Son objectif n’est ni de nourrir une cicatrice incicatrisable, ni de gommer le souvenir. Il est de rompre à la fois la dette et l’oubli. Loin d’effacer le passé, le pardon intervient dans celui-ci. Il tente de le modifier en lui donnant une autre signification. Non pas en faisant, comme par magie, que ce qui est arrivé ne se soit pas produit. Mais en révélant d’autres avenirs possibles du passé.

L’expérience tentée par l’Afrique du Sud il y a quelques années repose sur cette démarche. En mai 1995, le parlement sud-africain crée la Commission pour la vérité et la réconciliation (TRC) pour parvenir à la réconciliation par l’ubuntu (le pardon) et non par la vengeance. La TRC n’est pas un tribunal. Elle se contente d’encourager les aveux, de susciter les contritions, l’expression des victimes et le pardon. La recommandation d’amnistie ne constitue que l’une de ses fonctions, les trois autres relevant de la production d’un nouveau rapport au passé. L’objectif de la TRC est de permettre aux victimes de trouver une forme de reconnaissance et de réparation; aux coupables de se défaire de leurs fardeaux et d’obtenir protection pour l’avenir.

L’exemple est édifiant. Notons toutefois qu’il n’a évidemment pas refermé la totalité des plaies issues du régime d’apartheid. La plupart des reproches adressés à la TRC concernent la procédure d’amnistie. Aucun repentir n’est exigé pour pouvoir y prétendre. Des aveux suffisent. Mais l’attitude provocatrice et l’arrogance de certains assassins ont réveillé la colère d’une partie de l’opinion publique noire. Il importe par ailleurs de rappeler une caractéristique essentielle du processus sud-africain: les faits sont relativement récents, coupables et victimes sont face à face. C’est donc sans attendre le passage d’une ou plusieurs générations que les représentants officiels ont tenté d’instaurer le dialogue. Cette caractéristique est rare. Les gestes officiels de contrition qui sont posés officiellement ne surviennent en général que longtemps après les faits. Souvent juste assez longtemps pour que leurs auteurs ne soient plus en vie. Cela explique que ces demandes de pardon soient parfois rejetées.

Limites d’un pardon collectif

Ainsi, en 1996, le président Ezer Weizman – premier chef d’Etat israélien à s’exprimer devant les chambres du parlement allemand – refuse le pardon au nom des victimes du nazisme : « En tant que président de l’Etat d’Israël, je peux porter leur deuil et évoquer leur mémoire, mais je ne peux pardonner en leur nom ». La conception du pardon dans le rapport d’une collectivité à une autre, plutôt que dans un rapport de personne à personne, pose la question de la représentation à un double niveau. Ce sont des « représentants » qui demandent pardon pour des faits qu’ils n’ont pas commis eux-mêmes (1) et qui accordent le pardon au nom de victimes qui se taisent à jamais (2).

1. Le manque de repentir de la part des auteurs véritables des faits incriminés constitue le premier argument de taille contre la légitimité d’un pardon collectif. De fait, ne faut-il pas s’avouer coupable, sans réserves ni circonstances atténuantes, pour prétendre au pardon ? De quels méfaits Willy Brandt – dont l’attitude à l’égard des nazis ne peut être mise en cause – serait-il coupable ? En quoi Jacques Chirac – qui avait à peine 10 ans lors de la rafle du Vel’ d’hiv – serait-il coupable ? Tous aujourd’hui s’accordent sur le fait que la culpabilité – comme l’innocence – ne peut être qu’individuelle. Une faute n’est pas transmissible d’une génération à l’autre. Il est tout à fait dénué de sens d’accuser moralement une communauté entière. Un gouvernement ou une nation ne sont jamais coupables de leur passé. On peut néanmoins concevoir qu’ils soient responsables de la manière dont ils gèrent, aujourd’hui, l’héritage de leur histoire.

2. Le second grand obstacle à la notion de pardon collectif réside dans une certaine fidélité à l’égard des victimes. C’est dans cette optique que Vladimir Jankélévitch s’insurge avec véhémence contre l’idée même d’un pardon après l’horreur de la Shoah: « Libre à chacun de pardonner les offenses qu’il a personnellement reçues, s’il le juge bon. Mais celles des autres, de quel droit les pardonnerait-il? ».

Au vu de ces arguments, il paraît difficile de plaider en faveur d’un pardon collectif. Cette conclusion n’implique aucunement la mise en cause de l’impact souvent positif des divers types de reconnaissance officielle. Il ne s’agit pas de les considérer avec cynisme, mais de les replacer dans le contexte qui est le leur. Pour cela, il est indispensable de distinguer les sphères privée et publique. Au point de vue strictement personnel, un pardon peut avoir lieu si la victime est animée d’un désir de compréhension de l’autre et si l’offenseur est capable d’un véritable repentir.

Quant aux gestes symboliques tels que les déclarations de repentance ou les présentations d’excuses officielles, ils concernent davantage la question politique d’un rapprochement, plutôt que celle du pardon à proprement parler. Les positions adoptées par les tenants de la mémoire officielle sont loin d’être dictées par les seuls soucis de justice et de reconnaissance. Ancrées dans un contexte bien déterminé, elles résultent d’un calcul politique qui dépend directement des rapports de forces et des intérêts en jeu. Or, l’une des caractéristiques principales du pardon réside dans son caractère total et gratuit. La notion de « pardon négocié », voire « forcé », ne peut être qu’antinomique. N’est-il donc pas préférable de distinguer la réflexion d’ordre moral et une éventuelle utilisation politique de celle-ci ?

Valérie-Barbara ROSOUX 

Chercheur qualifié du FNRS, Université catholique de Louvain

 

 Source:Dossier « Le pardon » du Périodique semestriel « Reliures » n° 13 Automne-Hiver, Liège, 2004

 1. O. ABEL (dir.), Le pardon, briser la dette et l’oubli, Paris, Autrement, 1991, p. 7.

2. Voir h. ARENDT, Condition de l’homme moderne, Paris, Calmann-Lévy, 1983 et P. RICOEUR, Le Juste, Paris, Seuil, 1995.

3. Le Soir, 17 janvier 1996.

4. K. JASPERS, La culpabilité allemande, Paris, Editions de Minuit, 1948, p. 75.

5. V. JANKELEVITCh, L’imprescriptible, Paris, Seuil, 1986, p. 55.

Musique pour l’unité et la réconciliation rwandaises. Faites le choix et suivez le Guide!

 

L’ONU et les programmes de justice réparatrice (1)

La justice réparatrice.

Dans de nombreux pays, le mécontentement et la frustration engendrés par le système judiciaire ainsi que le regain d’intérêt porté à la préservation et au renforcement des pratiques coutumières et traditionnelles ont conduit d’aucuns à appeler de leurs vœux de nouvelles réponses à la délinquance et aux troubles sociaux. Nombre de ces réponses donnent aux parties concernées et, souvent, aux personnes qui les entourent la possibilité de participer à la résolution de conflits et d’en traiter les conséquences.

Les programmes de justice réparatrice se fondent sur l’idée selon laquelle les parties à un conflit doivent activement participer à sa résolution et à l’atténuation de ses conséquences. Ils procèdent également, parfois, d’une volonté de revenir à une prise de décisions locale et de renforcer la communauté. Ces démarches sont également vues comme un moyen d’encourager l’expression pacifique d’un conflit, de promouvoir la tolérance et l’intégration, de faire respecter la diversité et de favoriser des pratiques locales responsables.

Les formes nouvelles et établies de justice réparatrice donnent aux communautés des moyens bienvenus de résoudre les conflits. Elles font intervenir des individus qui sont non pas extérieurs à l’incident, mais directement concernés ou touchés par celui-ci. La participation de la communauté n’est plus abstraite, mais directe et concrète. Ces procédures conviennent particulièrement aux situations où les parties interviennent volontairement et où chacune a la possibilité de participer pleinement et sans risque à un processus de dialogue et de négociation.

Le présent Manuel se concentre sur les programmes de justice réparatrice en matière pénale, mais on notera que cette procédure est également utilisée pour traiter et résoudre des conflits dans d’autres contextes, y compris l’école et le lieu de travail.

Dans de nombreux pays, l’idée de participation de la communauté jouit d’un large consensus. Dans les pays en développement, la justice réparatrice se pratique souvent dans le cadre traditionnel ou coutumier. Ce faisant, ces pratiques peuvent contribuer à renforcer le système judiciaire existant. Dans la justice participative, cependant, l’une des principales difficultés consiste à trouver les moyens de mobiliser la société civile tout en protégeant les droits et intérêts des victimes et des délinquants.

La justice réparatrice est une méthode de résolution des problèmes qui, dans ses diverses formes, associe la victime, le délinquant, leurs réseaux sociaux, des organismes judiciaires et la communauté. Les programmes correspondants reposent sur le principe fondamental selon lequel le comportement criminel non seulement viole la loi, mais aussi lèse les victimes et la communauté. Pour traiter les conséquences de ce comportement, il faudra, à chaque fois que cela est possible, associer le délinquant et les parties lésées tout en apportant à la victime et au délinquant l’aide et l’appui dont ils ont besoin.

Par justice réparatrice, on entend un processus par lequel on combat la délinquance en réparant le mal fait aux victimes, en rendant les délinquants comptables de leurs actes et, souvent, en associant la communauté à la résolution du conflit. La participation des parties est un aspect essentiel de ce processus, qui place l’accent sur l’établissement d’une relation, sur la réconciliation et sur la recherche d’une entente entre les victimes et le délinquant. Cette méthode peut s’adapter à diverses cultures et aux besoins de différentes communautés. Grâce à elle, la victime, le délinquant et la communauté regagnent une certaine maîtrise du processus. Ce processus, de surcroît, peut lui-même souvent transformer les relations qui existent entre la communauté et le système judiciaire.

                                         Office des Nations Unies contre la drogue et le crime  

                                         A suivre …

Suivons le Guide!

Source: Office des Nations Unies contre la drogue et le crime, Manuel sur les programmes de justice réparatrice, 2008, 116 pages

Munyarwanda haguruka twubake demokarasi

Kuva Urwanda rwatangira kugira impunzi, nta politiki nyakuri ihuza abanyarwanda, abari mu Rwanda no hanze yarwo, yigeze ibaho. Ntiyagombye kwitwa politiki yo gucyura impunzi kubera impamvu ngiye gusobanura. Umuryango mpuzamahanga ushinzwe kurengera impunzi nawo nta bubasha ufite bwo gushyiraho iyo politiki kuko utagizwe n’abanyarwanda. Nta n’ubwo ukwiye kuzihatira gutaha nkuko bikunze kuvugwa. Ahubwo uwo muryango ugomba kwirinda kurenganya impunzi. Kimwe n’uko bamwe mu banyarwanda ari bo bashyizeho politiki mbi yo gutanya no guteranya benewabo kugeza ubwo yirukanye abavandimwe babo mu gihugu bavukamo, hakwiye kuboneka abandi banyarwanda biyemeza bashyiraho politiki ihuza abanyarwanda bose kandi yafasha impunzi gutaha mu Rwanda, politiki ishingiye ku mahame ya demokarasi. Umuryango mpuzamahanga ushinzwe kurengera impunzi ukabibafashamo.

Umuhanzi w’umuhanga Byumvuhore Yohani Batista aragira ati: « Muce iteka mu Rwanda uwahunze arutahe… » Nawe arifuza ko duhurira mu Urwatubyaye. Reka twumve  uko yubaka demokarasi. 

Ndahamya rero ko iyo politiki atari amashyaka akwiye kuyikora kuko adahuje gahunda. Ndetse zimwe mu mvugo na bimwe mu bikorwa by’amashyaka yabayeho n’ariho ubu ntibihumuriza abanyarwanda kuko bitabaha icyizere cyo kubana hamwe. Hari ibimenyetso byinshi bibigaragaza. Dore bimwe muri ibyo bimenyetso:

  • Wasobanura ute ko ishyaka ryawe rifite politiki ihuza abanyarwanda mu gihe ritarengera bose kandi impunzi ziba ari nyinshi i Shyanga?

  • Wakwita inyangarwanda abanyarwanda bari hanze y’igihugu n’abandi mutavuga rumwe (n’izindi nyito ntavuze) ubashinja ibyaha batakoze, kandi ababikoze bahari, warangiza ukababwira ko ngo ishyaka ryawe rishaka kuba umuhuza wabo, ngo nibatahe nta kibazo gihari demokarasi iraganje?

  • Washinja ibyaha bitabaho abanyarwanda bari mu gihugu (n’ibindi bikorwa ntavuze), ngo ko bakubuza gutaha kubera ko bashyigikiye ubutegetsi urwanya, warangiza ukababwira ko ishyaka ryawe rishaka kuba umuhuza wabo ndetse ko ubazaniye demokarasi yo kubarengera?

  • Ishyaka ryaba umuhuza w’abanyarwanda bose gute mu gihe hari ayandi atavuga rumwe naryo?

  • Amashyaka yahuza abanyarwanda gute mu gihe nayo ubwayo ashyamirana ntashobora guhura ngo agirane ibiganiro nyakuri? Niyo yabishobora, ntiyahuza abanyarwanda bose kuko hari abatayarimo.  

1. Tuzahurira i Rwanda ryari?

Kera kuri Repubulika ya mbere n’iya kabili, nta mpunzi zatinyukaga ku mugaragaro gusura bene wabo babaga bari mu Rwanda. Ababikoraga bajyaga mu gihugu rwihishwa. Kimwe n’uko abaturage bo mu gihugu batatinyukaga kujya gusura impunzi bene wabo mu bihugu bahungiyemo. Uwabikoraga yashoboraga gucibwa umutwe aramutse amenyekanye. Vuba aha, hari uwambwiye ko iyo yajyaga gusura umubyeyi we ngo yagendaga nk’abacengezi. Ibyo mbabwiye nanjye ndabizi neza ntawabimpakanya…

Nyuma y’intambara ya 1994, ibintu byarahindutse. Impunzi zashoboraga gutaha cyangwa umuntu akaba yajya kuzisura avuye mu Rwanda. Na n’ubu, mu gihe nandika iyi nyandiko, hari n’abanyarwanda bo mu gihugu bajya gusura bene wabo b’impunzi ku mugaragaro bakagaruka mu gihugu nta nkomyi. Hari n’impunzi zaboneye ubwenegihugu aho zituye, zijya gusura benewabo mu Rwanda zikagaruka mu gihugu zahungiyemo ntawe uzihutaje. Kuba batagumayo, ni ku mpamvu zabo bwite ariko umuntu ntiyabura kugira icyo abivugaho.

Kuko iyo bagiye mu Rwanda, bagendera ku rupapuro rw’inzira (passeport) bahawe n’igihugu cy’amahanga batuyemo. Bakagenda bitwa ko ari abanyamahanga (abanyamerika, abafaransa, ababiligi, abaholandi, abanyakanada, n’abandi benshi). Bamwe muri bo ngo iyo bageze ku kibuga cy’indege i Kanombe, abakozi b’icyo kibuga iyo bababajije mu kinyarwanda abandi basubiza mu cyongereza, bakakididibuza, abavuga igifaransa bagashaka abasemuzi! Ni uko abakozi bakajya ku butaka, bagaseka bagatemba, kuko ibisubizo babona biba biberanye n’ibibazo bababajije. Byumvikana ko baba bumva ikinyarwanda kandi ari abanyarwanda. Ibyo byerekana ko n’ubwo baba basubiye mu Rwanda, baba bagifite ubwoba, n’ikimenyimenyi nyine ni uko batagumayo ngo batureyo kandi ari mu gihugu cyababyaye. Ngo ntawamenya ejo uko bizagenda… Ariko ababakira ku kibuga cy’indege, cyangwa mu gihugu imbere, baba bazi ko ari abanyarwanda. Ngo nta munyarwanda uyoberwa undi! Birumvikana rero ko, niba hari abanyarwanda bajya i Rwanda bagatinya kuvuga ikinyarwanda kandi bakizi, ururimi ruduhuza, ni uko igihe cyo guhurirayo twese kitaragera, Icyo gihe ni cyo dutegereje. Nyamara ibyaduhurizayo si byo tubuze, ahubwo ni uko tutabishyira imbere.

Ibyo maze kuvuga binyibutsa ibindi byabaye mu gihe cyo kuva muri za 1960 (na mbere yaho ndetse) kugera muli 1994, ubwo abatutsi bamwe bafashe amarangamuntu y’abahutu, bahunga akarengane kakorwaga na politiki y’irondakoko cyangwa kugirango berekane ko bashyigikiye ubutegetsi bwariho. Bagahisha ko ari abatutsi. Ariko abaturanyi babo ndetse n’abategetsi babahinduriye ubwoko, ntibari bayobewe ko bari abatutsi. Muri 1994, ibyo hari abo byakijije, ariko si bose. Ntihagire ubimpakanya kuko hari abo nzi. Ubwoko bw’abatutsi, baje kwongera kubwemera ku mugaragaro nyuma y’intambara ya 1994, maze bahemukira bamwe mu bahutu batumye barokoka, barabafungisha babarenganya abandi ndetse barabicisha, kandi ari byo bangaga ko abandi babakorera. Nka ba bahutu banze gukandamizwa n’abatutsi igihe cy’ubwami nyuma aho buviriyemo nabo bagahohotera abo batutsi. Icyo bamwe barushije abandi ni iki? Ni uko bashyira ubwoko bwabo imbere, baraburata karahava! Baririmba intsinzi mu majwi meza, barahanika, nk’abanyuramatwi nyuma ya 1960 ubwo bagiraga bati : « Turatsinze ga ye, turatsinze!… » Abandi nabo bati: « Intsinzi bana b’Urwanda intsinzi... ». Mbega amajwi meza y’abahutu n’abatutsi we! Izi ndirimbo uwazivanga zikavamo imwe gusa ariko agashyiramo n’amajwi y’abatwa yaba nziza pe! Abo banyarwanda bose uwabahuza bakaririmbira hamwe ko batsindiye demokarasi aho gutsindana Isi yose yahururira icyo gitaramo! Bazahura ryari, bazahuzwa na nde?

Ni uko rero ba « bahutu » basubiranye ubututsi bifatanya n’abandi barokotse babyina iyo intsinzi, kandi bamaze kubura ababo, barataraka reka sinakubwira! Kurusha abatsinze intambara! Waba utabizi ukagirango bafatanyije urugamba cyangwa batanze umusanzu, bityo bakaba bari ibyitso koko. Byahe byo kajya. Habe n’igiceri cy’ifaranga! Ngo ni uko bahuje ubwoko, nkaho ari bwo butsinze. Ibyo gusa! Kandi muri iyo ntambara na mbere yaho, barifatanyije n’abahutu banze itotezwa ry’abatutsi. Ariko ubu hari abari hanze y’igihugu, hamwe na bamwe muri abo bahutu bishongoragaho ko batsinze, baranabatanze mu buhungiro. Intambara ikirangira narebaga ibyo bigira nkumirwa. Nababaza ibyo barimo bakanyamagana. Nkayoberwa niba ari bo nari nzi. Birumvikana ko bagombaga kwishimira ko barokotse, ni byo rwose. Ariko ntibyakwitwa gutsinda. Byari kuba byiza nanone iyo bashimira ababafashije kurokoka, abaribo bose. Nyamara, nyuma baje kubona ko ibyo nababwiraga byari ukuri. Isi burya ngo ni zunguruka kandi ibyayo ni amabanga koko! Gatebe Gatoki! Abanyarwanda bafite ubwenge cyimeza ku buryo bamenye ko Isi izunguruka mbere yuko bagera mu mashuri y’ababiligi, ariko bamwe na bamwe barabyibagirwa. Niba bakoreshaga ubwo bwenge uko bikwiye Urwanda rwahinduka Paradizo! 

Nanone mbere gato ya génocide muri 1994, nahuriye i Kigali n’umugabo w’umusivili twiganye wandikaga mu kinyamakuru inzandiko zikoma abatutsi. Ni uko ndamubaza nti: ese ko ziriya nyandiko zawe zituka abatutsi, wagerageje ukazihagarika? Ati: mba nkangurira abahutu kugirango birwaneho. Intambara iri hafi kurangira, twongera guhura yambaye simoko (imyenda ya gisirikare). Bitewe nuko nari nzi ko atigeze mu gisirikare, mpita nibwiriza mbona ko yabaye interahamwe, ngira ubwoba. Nibuka ibyo namubwiye ngirango ari buntunge imbunda yari afite. Mbuze icyo mubwira, mubaza aho imirwano igeze, ati: turi hafi kuzikubita inshuro (inkotanyi). Kandi ubwo, twari mu majyepfo y’igihugu tuvuye i Kigali, duhunga iyo ntambara, dusiganwa, inkotanyi ziri hafi kutugeraho! Iyo wa muryango urengera impunzi (HCR) utanga imidari, mba mberetse uw’urwibutso negukanye uwo munsi; kuko abo twari kumwe narabanikiye ku buryo narinze ntandukana n’uwo mugabo bataranshyikira. Ndakeka ndetse ko nanjye nesheje umuhigo! Ni uko uwo mugabo musezeraho nikomereza kwiruka amasigamana, musiga aho, nyuma y’amasaha atatu gusa inkotanyi zifata aho namusize agitegereje kurwana nazo. Naje kumenya ko ari ho zamwiciye. Nawe iyo aza kuba akiriho, yari kwemera ko ibyo nigeze kumubwira byari ukuri. Kera twigana uwo musore yaritondaga sinari nzi ko nawe yahinduka atyo. 

Mvuze ibyo kugirango tureke gushyira amoko y’abanyarwanda imbere y’ibiduhuza no kuyaha agaciro adafite. Ntabwo ari ugusesereza abo bavandimwe. Oya rwose sinabigira. 

Ibyo bikorwa byo kurata, gushyira imbere amoko no kuyagira ibikangisho ndabirwanya; ariko ibindi birebana no guhindura ubwoko n’ubwenegihugu ndabyemera, ndabishima kandi ndabishyigikiye, kuko ari uburyo bwo kurengera amagara yawe cyangwa ubuzima bw’undi. Ndetse nanjye muri 1994, hari abagabo babiri b’iwacu kavukire nafashije muri ubwo buryo. Umwe muri bo yari iwanjye mw’ijoro ryo kuwa 6 rishyira kuwa 7 Mata. Bukeye mugira inama duhisha irangamuntu ye y’ubututsi, mubwira ko agomba kwumva ko, guhera uwo munsi, ahindutse umuhutu (psychologiquement), nihagira umubaza ibyangombwa tumubwira ko ari umuhutu, tukamubwira ko irangamuntu ye bayimwibye ku itariki ya 6 Mata ubwo yari mu rugendo aje kunsura. Mbikora mu muhango ujya gusa nk’uyu:

- Nti: wemera ko Kanyarwanda ari umukurambere w’abanyarwanda twese kandi utagira ubwoko? Ati: ndabyemera.

- Nti: wemera ko Gahutu, Gatwa na Gatutsi bose ari abana b’Urwanda? Ati: ndabyemera.

- Nti: wemera ko umunyarwanda wese ashobora kwitwa Gahutu uyu munsi, ejo akitwa Gatutsi, ejobundi akitwa Gatwa, ejobundi buriya akitwa Kanyarwanda izina ry’umukurambere wacu twese, kubera ko nta tegeko aba yishe? Ariyumviraaaaa. Ati: ndabyemera.

Nti: guhera ubu rero, mw’izina rya Kanyarwanda, umukurambere wacu twese kandi utagira ubwoko, kubera ko wemera ayo mayobera uko ari atatu, bitewe n’ibihe turimo, nkwise: GAHUTU, uzitwe iryo zina kugeza igihe intambara n’itotezwa rya Gatutsi birangiriye. Nibirangira uzitwe irindi zina uzashaka, rijyanye n’igihe tuzaba tugezemo, maze uzibereho. Uzaba umaze kumenya byinshi. Kandi ubwo wemera ko ukomoka kuri Kanyarwanda utagira ubwoko, nawe ushobora kwiyita iryo zina kuko riruta ayandi. Mba ndamubatije mwene Kanyarwanda! Ngira Imana nawe arankundira ashirika ubwoba. Kundusha. Ibyo twapanze ni ko byagenze koko, nanjye ndamuvuganira birakunda. Bicamo, nka ya mvugo y’iki gihe!

Yashiritse ubwoba, ku buryo umunsi umwe bumaze kwira yambwiye ati ngiye kuri bariyeri. Nti uramenye, uramenye. Ati si ndi GAHUTU se, kandi ntitukiri mu ntambara? Ati reka nigire kuri bariyeri nk’abandi. Mu gihe ntaramusubiza, aba yasohotse yihuta ajya kuri bariyeri. Uko yakabivuze koko, mukurikiye numva amasasu y’urufaya, ngira ubwoba nsubira munzu. Nti birarangiye interahamwe ziramwishe. Ndara nibaza ibyo nzasobanurira umuryango we nimba nkiriho, ntazi ibizawubaho. Ijoro ryose amasasu arara aturagurika imbere y’iwanjye. Bukeye njya gushaka umurambo wa GAHUTU mu yindi ndawubura, bambwira ko inkotanyi zatwaye abari kuri iyo bariyeri bose, hamwe na bamwe mu batutsi bari mu ngo zabo. Ni uko umugabo akira atyo. Agomba kuba atarategereje ko intambara irangira kugirango ahindure izina! Ubu sinzi uko yitwa! Ariko Imana twagize, ni uko aho nari ntuye hari kure cyane y’iwacu twese kavukire, bityo abaturanyi bakaba batari bamuzi. Kimwe n’uko nanjye batari banzi neza kuko hari hashize amezi abiri gusa mpimukiye kandi ari mu mujyi. Nkuko umwe mu baturanyi banjye wajyanywe n’inkotanyi muri iryo joro yabimbwiye intambara irangiye, ngo ni yo mpamvu ataje kumbwira ngo tujyane…

Ngibyo ibyo twise amoko y’abanyarwanda! Ayo moko y’abanyarwanda aba mu mutwe no mu ngengabitekerezo ya politiki (idéologie politique), bityo akaba ukundi kwemera (autre croyance). Ntabwo aba ku isura ry’umubili cyangwa mu muco karande wacu kandi ntanavukanwa, baratubeshye. Binyibutsa nanone umuntu wambwiye ko yari afite abavandimwe bamwe bemera ko ari abahutu abandi bemera ko ari abatutsi kandi bose basangiye se na nyina. Arambwira ati: nanjye rimwe numva ndi umuhutu, ubundi nkumva ndi umututsi. Iby’amoko nzabigarukaho mu nyandiko yihariye, twumve abatayemera n’abayemera, maze twibaze tuti: atumariye iki? Nbabararitse! Izo nkuru maze kubabwira mu mwanya ni impamo (ukuri), ntabwo ari urwenya. Byumvikane neza, ntabwo ibyo maze kuvuga ari ukugereranya ibibi by’ingoma z’ubutegetsi, ahubwo ni ukwerekana uburyo umuntu ashobora kubirwanya, yirengera cyangwa arengera undi, kandi nkanerekana ibyiza byazo n’ukuntu birutana. Mwihangane twibande cyane ku byiza biri muri izo ngero ntanze kurusha ibibi bizirimo

Hari ndetse n’abahunguka bakaguma mu gihugu. Iyo ni indi ntambwe nziza. Ibyo buri wese akwiye kubishima, iyo izo ngendo navuze ntacyo zibangamiraho abandi banyarwanda, ni ukuvuga iyo nta kindi kizihishe inyuma mu buryo bwa politiki. Bamwe bari muli politiki y’amashyaka bo ariko hari igihe babinenga, bakavuga ko abakora izo ngendo bajya gufatanya n’abo batavuga rumwe nabo, kandi atariko bigenda buri gihe. Ibi ni byo navuze nti impunzi zizataha nizibona ko icyo zahunze kitakiriho. Bizaba mahire nanone umunsi umwe buzacya tukumva ku maradiyo, amatereviziyo, internet n’ibindi binyamakuru, hari abayobozi bakuru batangaje nk’ibyo uyu muririmbyikazi avuga, maze bagatanga ihumure. Impunzi zituye Isi yose zahita zitaha ikivunge, zisiganwa, nk’igihe zasohokaga mu gihugu muli 1994 zishaka ahari amahoro. Twamara kugera i Rwanda, abanyarwanda tukarara « inkera y’amahoro » bukadukeraho! Duhagaze bwuma!

Uyu muririmbyikazi aragira ati: « Banyarwanda twese nimuze duhurire i Kigali, Kigali umurwa w’amahoro, umutima w’Urwatubyaye. Turare inkera, turare inkera y’amahoro… » Reka mbareke mumwiyumvire nawe uko yubaka demokarasi. Arifuza ko duhurira iwacu. Akwiye kuzaba umwe mu bayobozi ba wa muryango uzahuza abanyarwanda. 

Abo bahunguka n’abajya gusura bene wabo, babisikana ariko n’abandi basohoka mu gihugu bahunze. Ni uko bahurira mu nzira bakabazanya aho bagiye, buri wese agasubiza ati: ngiye aho uvuye! Uvuye mu Rwanda ati ngiye muli misiyo (mission). Wa « munyamahanga » yagaruka mu gihugu yaturutsemo, akahasanga wa munyarwanda, akamubaza ati: ese ko utarataha, misiyo ntirarangira? Undi ati: yararangiye ariko nagumye ino nkawe! Ngo: ku zihe mpamvu se? Undi ati: nk’izawe! Akongeraho ati: nanjye ndashaka ubundi bwenegihugu! Yamubaza iki kindi uretse kumuha ikaze? Naho undi muntu witegereje abo banyarwanda akabaza ati: « Ese ko bamwe bahunguka abandi bagahunga, muzahurira i Rwanda ryari? Muzahuzwa na nde? » Bakabura icyo bamusubiza.

Politiki ihuza abanyarwanda ni yo twese dukeneye. Duhagurukire rimwe twese tuyikore, maze murebe ko tudahurira i Rwanda !

2. Nitwisuzume maze twubake demokarasi

Muri politiki, abanyarwanda dufite akamenyero ko gushakira ibibazo n’ibisubizo byose ku muntu umwe gusa cyangwa ku bantu bake bari kw’isonga mu butegetsi bukuru bw’igihugu. Bamwe bati kanaka n’abagize ikipe ye bavuye ku butegetsi maze twe n’ishyaka ryacu tukabasimbura, impundu zavuga, igihugu kigatemba amata n’ubuki. Abandi bati reka daaa, bati muribeshya hari ibyo mutazi, ntimukurikira, ahubwo bagumyeho n’ishyaka ryabo ni ho abanyarwanda twese twagira amahoro arambye, igihe cyose, maze tugahorana umunezero, kuko tubona nta bandi bakora ibyiza nk’ibyo batugejejeho.

Hakaba n’abandi bashyira ibibazo byose ku banyamahanga. Bati: « abakoloni ni bo ba mbere baduteje ibibazo dufite kuko baduteranyije. » Hari n’abavuga ngo abo banyamahanga nta somo bakwiye kuduha batwigisha demokarasi ngo kuko ibyo dukora nabo babidukoreye mu gihe cy’ubukoloni. Nanjye nti: ni uko nyine baba badashaka ko dukora nk’ibyo badukoreye. None se twaba tubarushije iki? Bo umuntu agerageje kubumva – ni ukugerageza ariko, kandi si ukubashyigikira – yavuga y’uko bari ba Kavamahanga, igihugu kikaba kitari icyabo. Kandi hari kera ga! Ariko se twe byakwumvikana gute ko abantu bica bakanakandamiza bene wabo bavindimwe? Muri iki gihe tugezemo. Twarangiza tukaririmba ko twabonye ubwigenge. Murumva bitababaje? Hari ushobora kumbwira ngo ikibitera ni uko abategetsi badukandamiza baba bashyizweho n’abazungu mu nyungu zabo. Nkaho ari bo babategeka gukora ibyo bakora, maze bagahinduka nka za robots zikoreshwa na télécomandes! Kandi atari byo, ahubwo ari abantu batekereza kimwe n’abandi. Ibi nabyo nzabigarukaho.

Na n’ubu hariho abikoma abazungu ngo ni bo bakomeza kuduteza bibazo ngo kuko bakora intwaro bakaziduha tukicana. Ngo: « intwaro z’abazungu ziratumaze. » None se nyine ko bo baticana iwabo kandi bazifite, ari bo bazikora? Ntibagire intambara. Nkaho ibihugu bifite amahoro na demokarasi ari uko byo nta ntwaro bigira. Kandi ndetse bifite iza rutura n’iza kirimbuzi! Baziduha se tutazibasabye? Erega nubwo basanzwe bakize bakeneye amadolari (dollars) n’amayero (euros)! Ngo: « ntawanga ijana mu rindi. » Nyamara nta muzungu ndumva wari bwafatanwe karacinikovu cyangwa umupanga ari kurasa cyangwa gutema abanyarwanda. Si twebwe twaciye umugani uvuga ngo: « usenya urwe umutiza umuhoro? »

Hari n’abavuga ngo izo ntwaro ni zo mbi zitabayeho twagira amahoro. Erega bagatinyuka bakabyigisha no mu mashuri. Abana badasobanukiwe bakagirango zirikora zikanikoresha (zikanirashisha)! Biramutse ari ibyo, kubera ubwinshi n’uburemere bwazo, muri uyu mwanya musoma iyi nyandiko Isi yahita irimbuka, uwo munsi ukaba uw’imperuka. Abazungu bakadutanga mw’ijuru kuko iryo rimbuka ryatangirira iwabo. Ariko abazikora, abazicuruza n’abazikoresha babaye intungane, iyi Si dutuyeho yahita ihinduka Paradizo, kandi tugatanga abazungu kuyigeramo, kuko twabatanga kwicuza ibyaha byo kuzikoresha nabi! Tukagira amahoro iteka ryose kuko intambara zose zahita zirangira. Abantu ntidushobora rero kuba intungane, kandi intwaro si zo mbi, ahubwo ikibi ni ukuzikora no kuzikoresha nabi. Dukwiye kwicisha bugufi, tukemera amakosa yacu aho kuyashakira ku bandi gusa. Kandi nabo bakemera ayo bakoze n’ayo bakora mu bundi buryo. Ibyabo simbitindaho kuko muri iyi nyandiko ndi kubwira abanyarwanda twese.

Ni uko tukanga kwemera uruhare rwacu muri ibyo bibazo no gushaka urwo twagombye kugira mu kubishakira ibisubizo. Tukavuga ko ibibazo byacu ari abandi babitera gusa, kandi ko ari bo bagomba kubikemura. Bikaba ari byo bitworohera. Nkaho turi « irresponsables. » Niba dushaka demokarasi nyayo, dukwiye guhindura imitima n’ibitekerezo byacu (révolution morale des mentalités). Iyo mpinduramatwara dukeneye ubu ntigomba gukorwa n’igice kimwe cy’abaturage nkuko byagenze muli 1959 igihe cya revorisiyo (révolution) y’abahutu, ahubwo ikwiye gukorwa na buri munyarwanda kuko akarengane katugezeho twese mu buryo bunyuranye. Kandi igakorwa mu mahoro, itamennye amaraso, nta mvururu nta ntambara. Bityo buri wese yumve akababaro k’undi, ahagurukire guharanira no kwubaka iyo demokarasi nyarwanda, itari demokarasi irengera ubwoko bumwe gusa. Ntabwo rero ibyo ari inshingano y’abanyepolitiki bonyine.

Biranoroshye gushinja umuntu umwe cyangwa ikipe y’abantu kurusha gushaka igituma bakora ibyo baregwa kugirango hatazagira uwongera kubikora. Kuki tutibaza impamvu umuntu umwe ashobora kwica agakiza, ngo turebe ikibitera kugirango dushake umuti aho kwibanda ku bikorwa by’uwo mutegetsi wenyine? Aho si uko dutinya kwireba mu ndorerwamo, kugirango tutabona amakosa tuba twarakoze tumushyigikira mbere y’uko duhura n’ibibazo? Ese aho iyo système politique ituma ashobora gukora ibyo ntacyo yikanga, kimwe n’abandi baba baramubanjirije, yaba yubatse neza? Tubyibazeho. Kuba hari abanyarwanda bamaze guhunga inshuro nyinshi hakaba n’abandi batigeze bahunguka kuva Urwanda rwatangira kugira ibibazo by’ubuhunzi uko ingoma za Repubulika zagiye zikurikirana, birerekana ko iyo Repubulika itubatse neza kuko abanyarwanda bose batigeze bayibanamo, kugeza ubu. Ubwo amakosa yaba aya wa muntu umwe n’ikipe ye gusa? Umwami Rudahigwa yarabivuze ga, ati: « aho kwica Gitera, mwice ikibimutera ». Uyu mugani Munyabagisha François awusonabura neza mu gitabo yanditse cyitwa: « Rwanda: AMAHINDURA, Umuvuno w’ubwiyunge nyakuri. » Aragira ati: « nkuko muganga atavura indwara ataramenya ikiyitera, ni nako gukosora no kugorora umuntu bibanzirizwa no kumenya ikimutera gukosa no kugorama. » Arabeshya se?

Muri uyu mushinga w’ubwiyunge nyakuri, kimwe n’uko mparanira ubutabera mpuzabantu kubera ko butuma abafitanye ikibazo bashaka uruhare rwabo, buri wese ku giti cye, kugirango bagikemure, nanone nshyigikiye ko muli politiki mpuzabanyarwanda buri munyarwanda wese akwiye kwisuzuma, akabaza umutimanama we (examen de conscience), akamenya uruhare yagize cyangwa afite mu bibazo bya politiki y’igihugu cyacu, maze agatanga umuganda we mu kubishakira umuti niyo yaba nta ruhare abifitemo (la participation active des citoyens non seulement à la justice mais aussi à la politique). Niho ubwo ubwiyunge n’ubwigenge nyakuri butangirira. Nkuko tubyigishwa mw’Iyobokamana no mu bumenyi bw’imibanire myiza y’abantu, buri wese yirebye mu ndorerwamo akabona igitotsi kiri mu jisho rye maze akakivanamo, ni bwo yabona neza ikiri mu jisho ry’abandi bityo akabasaba kwireba kugirango bitokore, byabananira akabatokora.

Munyumve neza, ntabwo mvuze ko abanyarwanda twese dufite ibyaha bigomba kutujyana mu nkiko. Oya rwose. Kugira uruhare mu bibazo bijyanye n’imikorere y’ibyaha ntibivuze buri gihe kuba umunyacyaha (un responsable n’est pas nécessairement un coupable). Bibaye ibyo ntitwanabona n’abaducira imanza kuko abacamanza nabo baba bakeneye abazibacira! Ariko buri muntu agira umujyanama we mu mutima we: UMUTIMANAMA (la conscience). Buri munyarwanda abaze uwe maze yumve inama amugira.

Mu ndirimbo yise « Mutimanama », Masabo Nyangezi Yuvenali aragira ati: « ihanganire abandi cyane abo mudahuje ibitekerezo..  Ni umuhanga nawe mu kwubaka demokarasi. Tumwumve.

Dore ingero kuri ibyo maze kuvuga:

  1. Imanza za Arusha muri Tanzaniya zigitangira, nibajije ibibazo byinshi kubera ko uko nazikurikiranaga mu binyamakuru, numvaga abashinjwaga batemera ibyaha bya génocide ntibanavuge n’abayiteje. Kutemera ibyaha byo birumvikana mu gihe utabikoze, ariko nkibaza nti niba abo bari abategetsi bakuru batazi abategetse gukora génocide, ni bande babarusha kubamenya? Bavuga se ko ari abaturage bibwirije gutemana? Niyo waba utarakoze ibyaha uregwa ntunamenye ababikoze, waba warabaye umwe mu bategetsi bakuru utarigeze witandukanya n’iyo politiki ngo uyisezerere, ukavuga ko nta ruhare na ruto wagize ku kwubaka iyo système politique? N’ubwo ibyo utabihanirwa kuko uba utarabirezwe, ariko ukagira ubutwari bwo kubivuga ku mugaragaro. Ni byo bita mu gifaransa: assumer ses responsabilités. Ni uko ibyo bibazo bikamena umutwe. Hari umuntu nabibwiye, nawe ambwira ko yabitekereje nkanjye, numva ndaruhutse kuko ntari jyenyine utekereza gutyo.

  1. Dufate ko wabaye cyangwa uri umurwanashyaka w’ishyaka runaka ryigishije cyangwa ryigisha amacakubiri. Wavuga ko nta ruhare ufite mu bikorwa bibi by’iryo shyaka nubwo waba nta muntu ku giti cyawe wigeze urenganya, kandi uba warashyigikiye politiki mbi y’iryo shyaka? None se iyo habura abayishyigikira yari kubaho? Ibyo ni: « responsabilité morale. »

Ndemeza ko hari akarengane gaterwa na bamwe mu bategetsi bakuru, ariko hari n’akandi gakomoka kuri bamwe mu baturage ubwabo n’abategetsi bo mu nzego zo hasi, abategetsi bo hejuru batabizi cyangwa batabishyigikiye. Hari abaturage bemera gukoreshwa n’abayobozi mu bikorwa bihungabanya umutekano w’abandi. Hakaba n’abandi bibwiriza gutunga agatoki bakabeshyera inzirakarengane. Abo bose bakwiye kwisubiraho, bagahagarika ibyo bikorwa byabo kandi bakirinda kwongera kubikora kuko bibangamira ubutabera, ubwiyunge na demokarasi. Kugirango batazamera nkuko n’abandi byabagendekeye, nka bariya navuze. Maze bibaze bati: « Ejo nzamera nte ninkomeza gutya? » Ngo: nyamwanga kwumva ntiyanze no kubona. Ndi umuhuza, ntabwo ndi umuhanuzi…

Hari n’umugani uvuga ngo: « Umwami ntiyica hica Rubanda. » Bivuze ko kera abitaga Umwami NYAGASANI ari bo bicaga. Birashoboka ko babikoraga ku mabwiriza y’i Bwami, ariko ari bo batunze agatoki kuko Umwami atashoboraga kumenya abaturage b’igihugu cyose. Na nyuma y’ingoma z’Ubwami, uwo mugani wagumyeho. Bivuga ko umutegetsi mukuru adashobora kurenganya abaturage atazi, kuko adashobora kumenya ibibera hose mu gihugu, ntawe ubimubwiye. Agashobora no kuba yakwica umuntu wabeshyewe na Rubanda, ariko atabizi. Ibyo byagiye bibaho kenshi mu nkiko no mu butegetsi. Abantu bakazira amaherere, bakabeshyerwa kubera inzangano n’amashyari; bakarenganywa n’abitwaje ko bafite ibyo bahuriyeho n’abategetsi runaka (amasano, aho bakomoka, ubwoko, ubucuti, n’ibindi). Abadashoboye kwigerera i Bukuru ngo bivuganire bakahagwa, kandi ni bo benshi. Ibyo si ukwubaka demokarasi.

Reka mbahe urugero. Umunsi umwe umuntu yambwiye iyi nkuru yahagazeho. Ngo hari umutegetsi w’umusivili wigeze gukubitwa urushyi n’umusirikare ufite amapeti kubera ko bari mu kiganiro mu biro by’uwo mutegetsi ariko ntibashobore kwumvikana. Uwo musirikare ngo akaba yari yitwaje ko avuka hamwe na Perezida. Uwo mutegetsi akaba yari afite umwanya ukomeye mw’ishyaka ry’umukuru w’igihugu. Ngo yahise ajya kubwira Perezida ngo « fata ibyawe ntabwo mbereye muri uyu mwanya no gukubitwa n’abasirikare bawe. » Umukuru w’igihugu ngo yahise atumiza igitaraganya uwo musirikare maze amukombora amapeti yose ahinduka mayibobo. Ku mugaragaro!

3. Demokarasi nyarwanda

Tumaze imyaka irenga 55 yose turi mw’ishuli rya Demokarasi, twigana abarimu bacu b’abanyamahanga, nyamara nta dipolome turabona kugeza ubu. Ntabwo ari uko turi abaswa kuko mu bundi bumenyi turaminuza ndetse tukanabarusha. Ahubwo, ni uko hari indi impamvu: twiga (na) demokarasi y’abandi aho gushaka iyacu. Uko abarimu bahindutse, tugahindura amasomo, noneho tugahuzagurika. Ni aho bipfira. Dukomeje gushaka demokarasi muri ubwo buryo, Isi yazarinda irangira tutarayigeraho. Nongere mbigarukeho, iyo demokarasi twayubakira hamwe neza muri wa muryango waduhuza twese, waba uyobowe n’intumwa za société civile, amashyirahamwe n’amadini, ukunganira amashyaka ya politiki. Umuryango wa Kanyarwanda wigenga kandi utabogamiye ku mashyaka, ku madini, ku moko n’ibindi, ahubwo urengera amahame ya demokarasi igihe cyose. Umuryango umunyarwanda wese yibonamo. Buri wese akawuyoboka kandi akawushyigikira, agahaguruka maze agatanga umuganda we uko yishoboye. Dipolome ya Demokarasi nyarwanda ni bwo twayibona. Aho kugirango bamwe baharanire gutsinda abandi, tureke guhigana ingufu, ahubwo dushyire izo ngufu hamwe duharanire gutsindira iyo demokarasi kuko ni yo twese dushaka. Kandi uwo muryango si jye jyenyine uwusaba. Mu mwanya twumve impanuro y’umuririmbyikazi Teta Diana nawe aragira icyo abitubwiraho, azi kwubaka demokarasi. Igisigaye ni ugushyira ibyo bitekerezo mu bikorwa. Nitureke urwiganwa twifuza ko Urwanda ruhinduka nka bimwe mu bihugu by’Uburayi, Aziya na Amerika, kandi bidashoboka. Ibyo bihugu nabyo, ntibihuje demokarasi. Ahubwo duharanire ko RWANDA NZIZA igihugu cyacu kirusha ibindi byose demokarasi, maze nabyo bizaturebereho. Ngiyo inzira y’ubwigenge nyakuri.

Demokarasi irahenda ariko ni nziza, ntigira uko isa, kandi koko ngo akeza karigura!

Ibibazo bidasanzwe bicyemurwa n’umuti udasanzwe kandi impinduka ikorwa n’ibitekerezo bishya.

Ndi Umuhuza w’Umushinga w’Ubwiyunge Nyakuri ntabwo ndi umuhanuzi…

Umushinga wigenga utabogamiye kuri politiki y’amashyaka n’ubutegetsi.

  • Mushaka kumenya ibitekerezo bishya ku bwiyunge nyakuri, mukande hano (murebe inyandiko ziri mu cyika cya mbere). Murabigezwaho na MUSOMESHA Aloys, umuyobozi n’umuhuza w’uyu mushinga. Musome kandi namwe musomeshe n’abandi!
  • Kureba vidéos no kwumva umuziki ku bwiyunge nyakuri, mukande hano

 

Rwanda: « Notre destin, c’est la réconciliation »

Il y a 21 ans, le 7 avril 1994, commençait le massacre d’un million de Rwandais. De cette épreuve qui a divisé les familles et fait s’exiler des milliers de personnes, est née la volonté d’œuvrer à la réconciliation chez Aloys Musomesha. Rencontre avec ce juriste spécialiste en droit humanitaire, vivant aujourd’hui à Beaumont.

« 21 ans après le génocide, je suis triste de ces événements qui ont lieu. Et en même temps, mon esprit est plein d’espoir puisque le peuple rwandais est sur la voie de la réconciliation. » Aloys Musomesha, qui s’exprime aussi paisiblement, fait pourtant partie des rescapés du Rwanda. Menacé à plusieurs reprises, notamment parce que son père était réfugié à l’étranger, l’homme originaire de Butare (Province du Sud) a d’abord exercé son métier d’avocat et spécialiste des droits de l’homme dans son pays. Puis, il est parti s’installer en Belgique d’où il a créé le projet pour la réconciliation (à découvrir sur le site www.projet-dvjp.net).

« Sans pardon, la blessure reste ouverte »

Avec le recul, Aloys Musomesha retient essentiellement de son expérience personnelle, les clés pour que les hommes et les femmes se pardonnent les uns les autres et avancent sur la voie de la réconciliation. Une nécessité même 21 ans après les faits, car sans pardon, « la blessure reste ouverte. Tant que la victime n’a pas travaillé sur elle-même pour atteindre ce pardon, elle voudra se venger. » Le même effort doit être fait, selon le spécialiste en droit de l’homme, du côté des criminels: « si la personne qui a offensé l’autre ne s’est pas repentie, elle peut récidiver. En osant cette demande de pardon, elle pourra se libérer un poids de la conscience. »

« Justice et réconciliation se complètent »

Chaque démarche de repentance est prise en compte dans le processus judiciaire sur le génocide. « La justice et la réconciliation sont deux processus indépendants qui se complètent », estime Aloys Musomesha. Le dialogue entre les victimes et les auteurs de ces massacres n’implique pas nécessairement un juge. Le créateur du projet pour la réconciliation prend un exemple: « Ce n’est pas facile, pour une mère de famille qui a perdu ses enfants pendant le génocide, de se tenir debout devant le bourreau de ses enfants. Il faut que chacun fasse un pas vers l’autre. Les responsables de l’Eglise au Rwanda ont parfois joué un rôle pour rapprocher les victimes et les responsables de l’infraction. »

« Comme une blessure qui cicatrise »

Pour que la justice puisse agir au Rwanda et juger les milliers d’accusés, le gouvernement a réactivé en 2001 des systèmes de justice locaux appelés Gacaca. Ces assemblées villageoises présidées par une personne sage a permis de pallier le manque de personnel judiciaire, et la destruction des tribunaux et des prisons. « Ce qui a été très positif dans ces Gacacas, estime le juriste en droit de l’homme, ces assemblées prenaient place sur les collines, sur les lieux mêmes des crimes. La population locale pouvait révéler la vérité. » Cette démarche n’épargnait pas de raviver les souvenirs douloureux: « comme une blessure qui cicatrise, cela fait mal de nettoyer la plaie. »

A.-F.de BEAUDRAP, Journal « Dimanche »

Source: Diocèse de Tournai

La justice et le pardon au Rwanda et au Burundi

RTBF, la Radio Télévision Belge Francophone présente:

Face à l’Info, Rwanda-Burundi: Justice et pardon, 21/04/2015  

Ce soir dans Face à l’info, il est question de la durabilité du pardon au Rwanda et de la coopération juridique belge au Burundi. Eddy Caekelberghs reçoit : Benoît Guillou, journaliste et docteur en sociologie (EHESS). Auteur de « Le Pardon est-il durable ? Une enquête au Rwanda » aux Editions François Bourin Et, Damien Vandermeersch, avocat général près la Cour de Cassation, ex-juge d’instruction, qui collabore à l’appui judiciaire au Burundi

 

 

RCF, la Radio Catholique Francophone présente:

RWANDA – Génocide et crimes de masse: le pardon peut-il être politique?

 

Godefried Daneels: Vrai et faux pardon

« Il est illusoire de penser que l’on va susciter une culture du pardon et de la réconciliation en exhibant des cadavres. Le rappel incessant des horreurs des guerres et l’exhibition des reliques de notre inhumanité appartient peut être au refus d’oublier et à ce qu’il est convenu d’appeler le devoir de mémoire. Mais il relève d’une culture narcissique qui risque de se figer dans la dépression ou de mariner dans les blessures. » Godefried Daneels

« Le succès apostolique, le don de faire des miracles, tout cela n’est rien à coté de la grâce de pouvoir supporter avec patience et sans se laisser troubler le fait d’être rejeté par ses propres frères »; nous dit le Cardinal Godfried Daneels à propos de François d’Assise.

Pardon, Seigneur, Pardon

1.   Les conditions du vrai pardon

 Il faut d’abord reconnaître la faute et le péché.

  • Si quelqu’un provoque un courant d’air dévastateur parce qu’il a oublié de fermer la porte, il ne faut pas le lui pardonner, parce qu’il n’a rien fait de mal. Il a été distrait! Pour pardonner, il faut qu’il y ait une faute volontaire, sinon il faut tout simplement excuser. Le pardon présuppose la réalité du péché.

  • La négation du péché rend le pardon impossible ou superflu. Or il y a bien des façons subtiles de nier le péché ou de le neutraliser:

  • Le rationaliser, dire que tout péché peut se comprendre et se réduire à une erreur ;

  • L’universaliser, dire que nous faisons tous un peu cela et conclure que puisque tous le font, ce ne doit pas être un péché.

  • Le refouler, ne pas vouloir le reconnaître. Ce n’est jamais une solution parce que le mal nié vous revient toujours sous le nez comme un boomerang;

  • Le rendre impossible en abolissant la loi. S’il n’y a plus de loi, il n’y a plus de péché. Ce mécanisme de défense agit préventivement, à la racine de la notion même de péché.

Il n’y a donc pas de réconciliation possible si l’on ne reconnaît pas la réalité du péché.

2.   Le pardon caméléon

 Notre psychologie a tant de mécanismes de défense que le pardon est comme un caméléon. Il peut prendre la couleur de l’environnement, se camoufler en pseudo-pardon jusqu’à perdre son identité. Il en va ainsi dans les relations entre les personnes et entre les peuples.

  • Le déni : nier le préjudice pour ne pas se laisser envahir par des sentiments négatifs ou pour ne pas avoir des ennuis avec l’autre. C’est « pardonner  » en ne pardonnant pas et en se leurrant sur soi- même et sur l’autre.

  • L’oubli : laisser couler le fleuve. Laisser ce cours d’eau mythique de l’oubli qui descend dans les enfers parce que, pour les Anciens, la vie après la mort est une vie d’oubli.

Ce n’est jamais une solution. La réalité est rébarbative à l’oubli. Elle résiste, comme un roc, au torrent du fleuve et refait surface à la saison sèche. Elle dérange le pseudo-ordre établi et ramène le trouble, comme un mal, chassé par la porte, revient par la fenêtre. La mémoire joue dans les cartes du péché et déchire le voile de l’oubli en faisant irruption dans la conscience au moment où l’on ne s’y attend pas. L’oubli n’est pas un pardon. C’est un truc. Il nous prend à notre propre piège, car vouloir oublier, c’est encore penser.

Le mal non reconnu ou les crimes recouverts de silence demeurent dans la mémoire collective, comme dans l’âme de chacun. Or l’histoire, la nôtre et celle des peuples, se fait avec ce qu’on garde en mémoire: le camouflage ou la vérité.

  • Le débarras : vouloir être quitte de ce qui nous embarrasse en faisant une croix dessus, sans résoudre le problème, est une forme de défense proche de l’oubli. Le débarras n’engage ni la personne qui pardonne ni celle qui est pardonnée. Il est simplement un cessez -le -feu. Il n’engage aucune relation de confiance. C’est une manière de chasser la peur sans la dévisager.

  • L’indifférence : on ne rencontre pas la personne qui nous a blessé, on l’évite. On croit avoir pardonné en détournant la tête, alors que cette superbe constitue un pas en avant dans la fermeture du cœur. C’est parfois un moyen de survivre entre individus qui se côtoient ou entre peuples qui cohabitent, mais c’est toujours une barrière mentale qui s’érige pour contenir une amertume qui peut fermenter en haine.

  • Le récit : Il arrive qu’on veuille guérir d’une blessure en racontant son pardon. On se raconte à soi même, à un confident ou à un psychologue; on se confie à l’écriture intime ou publique. Ce processus d’auto-purification a un effet bénéfique. On cherche à comprendre et à se comprendre, mais cette attitude n’engage aucune démarche vis-à-vis de la personne qui m’a offensée ou vis-à-vis du peuple qui a commis une injustice envers mon peuple. Ce pardon reste prisonnier de mon univers narcissique. Il ne débouche pas dans l’ordre éthique. Je me raconte comment je me débats avec mon mal tandis que la démarche éthique engage un pas vers l’autre: « Je te pardonne ».

3.   Une culture du pardon

La réconciliation ne dépend pas toujours des mécanismes psychologiques et de la volonté personnelle de faire un travail de vérité. Elle dépend aussi d’un climat général médiatique et culturel.

  • Défataliser l’histoire

Il n’est pas vrai que, puisque les hommes ont péché, ils doivent toujours pécher; que puisque les conflits sont séculaires, ils doivent être éternels; que puisque des litiges sont héréditaires, ils appartiennent à la nature des choses. L’histoire n’est pas faite d’une succession fatale de conflits. L’enfer, c’est le passé qui s’impose, le présent oblitéré. L’histoire appartient à notre liberté, à notre capacité d’ouverture à Dieu et aux autres. Il n’y a pas de culture du pardon et de la paix, si le printemps y est non admis, s’il n’y a pas de jardin ou quelque chose peut éclore.

  • Éduquer à la responsabilité

Il est illusoire de penser que l’on va susciter une culture du pardon et de la réconciliation en exhibant des cadavres. Le rappel incessant des horreurs des guerres et l’exhibition des reliques de notre inhumanité appartient peut être au refus d’oublier et à ce qu’il est convenu d’appeler le devoir de mémoire. Mais il relève d’une culture narcissique qui risque de se figer dans la dépression ou de mariner dans les blessures.

  • Le rappel des conditions qui ont déclenché un drame peut être une mise en garde, mais il peut aussi favoriser le mythe de l’éternel retour.

Il est plus plus facile d’éduquer dans la peur que dans la responsabilité. Or la peur est un facteur de replis séculaire et d’agressivité. Ce n’est pas en informant qu’on suscite un engagement éthique. Socrate pensait qu’il suffisait de voir le bien pour le faire; de voir le mal pour l’éviter. C’est du pur intellectualisme et la négation du péché des origines. Éduquer à la responsabilité, c’est permettre à des jeunes d’agir sur eux -mêmes et sur leur environnement, et créer les conditions pour qu’ils aient le courage et les moyens.

  • Regarder l’autre:

Le pardon véritable s’inscrit dans une relation interpersonnelle. Je ne pardonne pas pour éviter que ma souffrance dégénère en cancer, pour me désintoxiquer des effets pervers d’une blessure qui me ronge, bref pour me sauver….Pardonner se fait toujours en regardant dans le visage de l’autre.

Dans les nouvelles religiosités, l’audace évangélique fait place à la sensibilité thérapeutique. Si la libération émotionnelle a quelque chose de curatif, le repli sur sa propre sensibilité a quelque chose de désespéré. Narcisse n’est-il pas mort d’avoir trop aimé son reflet ?

4.   Se rapprocher de l’autre

Pour engager une véritable réconciliation et promouvoir une culture du pardon, il faut faire des pas vers l’autre et vouloir poser ensemble des gestes constructifs. Ce n’est pas à distance ni du premier coup que l’on joue de la musique ensemble. Plusieurs étapes jalonnent ce chemin.

  • Prendre acte du conflit. Oser regarder ce qui s’est passé.

Ramener le conflit à ses justes proportions. Discerner sur quoi porte le litige. Tout conflit tend à s’universaliser. Ce n’est pas parce qu’on se dispute à propos d’un bout de territoire que tout le peuple allemand, serbe ou autre, est en conflit avec tous les Français, ou avec tous les Croates ou tous les Bosniaques. Il ne faut pas permettre qu’un incendie local s’étende à toutes les personnes et à toutes les valeurs ou que le mépris et la haine déteignent sur tous les niveaux de l’existence.

  • Chercher à comprendre

C’est déjà un certain pardon de l’intelligence. La véritable compréhension n’excuse pas tout, ne rend pas la faute inexistante, n’approuve pas l’offense, mais elle la situe. Comprendre ce qui s’est passé, de quoi on a souffert, pourquoi on a fait souffrir, comment on en est arrivé là, c’est déjà se solidariser. Car il est impossible de comprendre la faute de l’autre sans éprouver un peu de compassion envers lui. Tout aveu nous fait entrer dans une fraternité de misère par le lien qui nous unit en tant que pécheurs. Toute faiblesse me révèle ma propre face obscure et ma propre fragilité. Une telle compréhension abolit déjà une frontière.

  • Résoudre le conflit par la parole. On ne résout rien par la force.

La violence engendre la violence. Au contraire des animaux qui se battent, on humanise le conflit en le ramenant au registre du langage.

  • La négociation est fondamentale

Mais celle-ci n’est pas une stratégie pour se protéger. La véritable négociation est un dialogue sous-tendu par la volonté d’aimer. Même si l’autre n’est pas aimable, de toute façon, il est aimé. On ne peut résoudre aucun conflit sans amour, car il n’y a pas d’autre antidote au non amour que l’amour.

  • Chercher à réparer

Si le pardon n’est ni un coup d’éponge ni une amnésie collective mais une prise en compte amoureuse de la réalité, si abîmée soit-elle, il suscite aussi un désir de réparer. Les plaies ouvertes, l’infection laissée dans le corps social ne peuvent être guéries qu’en mettant les mains à la pâte. Rien de tel pour se rapprocher que de réparer et de reconstruire ensemble un avenir. Ces cinq étapes sont celles d’une métamorphose. La lente naissance de l’amour est comme la lente transformation de la chenille en papillon. C’est une transformation complète, mais elle donne des ailes.

5.   Le pardon est un miracle

C’est une création « à partir de rien ». Dans le processus du pardon, il y a toujours quelque part une discontinuité. La réconciliation n’est pas le résultat de tous les préparatifs. On ne produit pas le pardon. On le reçoit de surcroît. Il surgit « ex nihilo », il est une grâce. C’est là son point d’attache avec Dieu. Car là où le péché a abondé, la surabondance du pardon nous a transformés. C’est en reconnaissant cette surabondance à mon égard que je puis donner d’abondance. Dans bien des situations actuelles, génocides, viols, massacres d’enfants, abandons…offrir le pardon ne pourra venir que de DIEU.

  • Le pardon crée du neuf

Il n’était pas contenu dans les préparatifs. Ceux-ci sont des conditions pour y accéder, non les causes. Ils créent un environnement comme le « cercle magique » de B. Brecht dans lequel la réconciliation descendra. Le pardon vient d’ailleurs, comme l’inspiration poétique. Pour certains, il faut créer une ambiance, diminuer la lumière, allumer une pipe, prendre une feuille blanche et un bon stylo…..Tout cela crée un climat dans lequel l’inspiration tombe comme une grâce. Dans la liturgie aussi, les rites créent un espace où Dieu peut venir. Le véritable pardon est-il possible en dehors de toute foi en Dieu (ou force supérieure )? Je pense que non. Dans la Bible, c’est Lui qui nous a réconciliés pour nous réconcilier avec Lui . Le pardon n’est pas un auto produit.

6.   Le lieu culturel du pardon

On n’a jamais autant désiré être pardonné et se libérer de l’émotion de ne pouvoir pardonner et, d’autre part, on n’a jamais autant déserté le sacrement de réconciliation! Ce paradoxe est le fruit d’une psychologisation: le pardon se réduit à une thérapie d’ordre psychologique. Or, il est de l’ordre éthique (il engage vis-à-vis d’autrui ) et théologal ( c’est un don de Dieu ).

Le pardon réduit au registre horizontal est le résidu culturel du christianisme vidé de son vécu sacramentel. Comme dans la parabole, les vignerons se disent: « allons, tuons l’héritier, nous aurons l’héritage » (Mt 21 38 ). On ne s’intéresse plus au Christ, mais seulement aux valeurs qu’il a laissées. Dans ces conditions, il est normal que le pardon déménage dans le cabinet du psychiatre et que le sacrement soit déserté. De nouvelles religiosités et les arts du bien-être publient aussi des recettes « héritées » du christianisme. Plus on parle du Christ sans parler au Christ, plus nous tenons le cadavre du christianisme. Dire qu’il faut présenter la joue gauche, quand on vous a frappé sur la droite, c’est du pur idéalisme quand on ne peut se laisser aimer par le Christ outragé, ni accueillir la grâce d’un « Dieu plus grand que notre cœur. » ( 1 Jean 3,20 )

Extraits d’une Intervention du Cardinal GODFRIED DANEELS pour les 50 ans de » Pax Chriti  »  (Revue trimestrielle : Documentation Catholique N°2121 du 9 août 1995, page 754 )

Image de prévisualisation YouTube

Commentaires : par Edmond Savajol

Sur le lieu culturel du pardon: la confession individuelle

Il est possible aussi d’imaginer qu’on s’intéresse toujours autant si ce n’est plus au Christ, mais qu’on a pris une certaine « distanciation » par rapport au pouvoir que représente l’Église catholique romaine dans sa pratique ordinaire structurelle, hiérarchique et visible.

La distance qui est prise ne serait-elle pas inversement proportionnelle à la sacralisation qu’opèrent les églises sur les êtres et les choses?

De part ailleurs, le pardon, pour beaucoup n’est pas une émotion, il est au contraire le fruit mur, le résultat de l’accueil du Christ, le Verbe, la Parole dans notre chair, qui nous fait dire avec Paul, « ce n’est plus moi qui vit, c’est Christ qui vit en moi » ( Galates 2.20 ). Aller se confesser sans avoir essayé de se réconcilier avec son frère apparaît à beaucoup comme malhonnête. « Quand donc tu vas présenter ton offrande à l’autel, si là tu te souviens que ton frère à quelque chose contre toi, laisse là ton offrande et va d’abord te réconcilier avec ton frère. Viens alors présenter ton offrande. Mets toi vite d’accord avec ton adversaire, tant que tu es en chemin avec lui, de peur que cet adversaire ne te livre au juge… » ( Matthieu 5, 23 )

La confession individuelle est délaissée non ( à mon avis ) parce qu’elle est réduite au registre horizontal comme le dit le cardinal, mais peut-être, parce que pendant un millénaire, seul le registre vertical a existé. Le catholique recevait le sacrement (rite ) donc il était et il est déclaré blanc comme neige. Avec un ticket de quai le voyageur peut paraître « sur le quai de la gare Église « en toute liberté sans pour autant pouvoir voyager, avancer vers le Seigneur avec ses frères. La confession individuelle peut être de ce type: » ticket de quai « .

La confession individuelle de plus est délaissée parce que les discours officiels sont entendus, mais ne sont plus écoutés, encore moins mis en pratique. Pourquoi: parce que le discours vient d’en haut, accueilli, analysé, il semble hors du temps, ou du moins avoir un décalage par rapport à la vie de tous les jours, sans rapport toujours bien évident avec l’Évangile et le Christ. Pendant des siècles cela fut possible, mais à l’époque de la transmission rapide des données tous azimuts et de la connaissance précise du Nouveau Testament par celui qui le souhaite, ce n’est plus possible.

Le pouvoir tombe….. il est tombé; mais comme il était fondé sur la domination, l’imposition de lois, sur le sable et non sur la Parole: le Christ, il risque fort de se désagréger. Les clercs prennent cela en pleine face avec quelques conséquences. l’Esprit-Saint met dans le cœur des hommes et femmes d’autres chemins, son chemin, Jésus Christ est ce chemin.

Il reste l’autorité, celle qui est donnée par des hommes et des femmes à telle ou telle personne qui pour eux sont porteurs du message de Jésus Christ. Ils peuvent être prêtres, pasteurs, évêques en disgrâce ou en place, simples laïcs, diacres, leur état semble secondaire. Ils invitent les gens à vivre comme ils sont et à avancer vers le Seigneur dans la liberté, dans une confession religieuse ou pas, sans jamais imposer une éthique ou une confession religieuse. Ils n’ont aucun pouvoir et n’en veulent pas. Ils ne tirent aucun bénéfice, ils n’assurent aucune fonction ecclésiastique, ils ne savent pas eux-mêmes pourquoi certains les suivent, ils ne recherchent qu’à faire briller le Visage du Christ: « en effet ceux-là sont fils de Dieu qui sont conduits par l’Esprit de DIEU ». (Romains 8, 14 )

« Ce sera le rôle des Églises d’aider indirectement à la naissance et au développement de telles personnalités, en leur laissant la liberté de prendre, à leurs risques et périls, les initiatives nécessaires, et même en les y poussant par la confiance qu’elles leur témoigneront » Marcel Légaut : »Un homme de foi et son église » ( page 234 Desclée de brouwer)

Le pardon

MBABARIRA (Pardonne-moi) par Bahati Alphonse

Suivons le Guide !

Rwanda: construire la paix par la réconciliation ici et ailleurs

En cette période de commémoration du génocide de 1994 au Rwanda, il convient de rappeler, en résumé, l’histoire du conflit rwandais à l’origine de cette tragédie. Je me réfère, en grande partie, à mon intervention du 30 mars 2003, deux ans après la création de ce projet, lors d’un témoignage sur la réconciliation rwandaise à l’occasion d’une rencontre organisée par deux ONG belges: Entraide & Fraternité/Vivre Ensemble et Justice & Paix.  Cette histoire est maintenant actualisée et racontée à partir de la période coloniale. Voici un extrait de ce témoignage.

1. Le conflit rwandais dans son contexte historique

  • La période coloniale

Avant la colonisation par l’Allemagne (1900-1918) et par la Belgique (1919-1962), le Rwanda était dirigé par une monarchie. Comme pour les autres pays colonisés, la civilisation occidentale, véhiculée par la colonisation et l’évangélisation, a contribué au développement social et économique, mais elle a véhiculé aussi une nouvelle culture par la langue et la religion étrangères à ce pays. Il y a eu donc un changement dans la vie sociale et politique. En plus de la langue maternelle, le Kinyarwanda, d’autres langues ont été enseignées à l’école comme le français et l’anglais. Aujourd’hui, la religion traditionnelle n’est plus pratiquée mais le Kinyarwanda reste la seule langue parlée par toute la population.

Pendant la colonisation, le régime monarchique est resté au pouvoir toujours dirigé par l’aristocratie de la classe sociale des Batutsi. La classe sociale des Bahutu était écartée du pouvoir et il y avait beaucoup d’inégalités sociales. Les Bahutu, victimes des discriminations durant tous les règnes de la monarchie, étaient considérés par l’aristocratie comme une classe inférieure à celle des Batutsi. Mais ces derniers n’étaient pas tous socialement privilégiés, car même les Batutsi au pouvoir étaient uniquement issus des clans Banyiginya et Abega alors qu’on retrouvait les trois groupes sociales (ou « ethniques ») dans les 18 clansabasinga, abasindi, abazigaba, abagesera, abanyiginya, abega, ababanda, abacyaba, abungura, abashambo, abatsobe, abakono, abaha, abashingwe, abanyakarama, abasita, abongera, abanengue. Tout Mututsi n’avait donc pas le droit d’accéder à la classe politique. Cette situation était donc injuste non seulement pour les Bahutu mais aussi pour les Twa et les Batutsi n’appartenant pas aux clans des Banyiginya et Abega. Les rwandais s’identifiaient donc par leur clan et non par leur appartenance à tel groupe social. En Kinyarwanda, le mot clan signifie ubwoko et au pluriel amoko. La troisième classe sociale des Batwa, très minoritaire, a toujours été marginalisée.

Pour pouvoir implanter la civilisation occidentale, la politique coloniale belge s’est d’abord appuyée sur l’aristocratie des Batutsi. Mais à partir des années 1930 jusqu’à la fin de la colonisation (1962), les colonisateurs se sont alliés de plus en plus à la classe sociale des Bahutu. Les belges apportèrent alors des idées nouvelles d’égalité et de dignité humaine, par l’enseignement de l’Église catholique, qui ont conduit la classe sociale des Bahutu à la prise de conscience des discriminations dont elle avait été victime depuis plusieurs années. Il était difficile pour les colonisateurs de distinguer les trois groupes parce qu’ils partageaient une même langue. Ils ont alors inventé une idéologie basée sur les différences morphologiques et sociales avec des préjugés raciaux. Cela en prétendant justifier les différences soi-disant culturelles entre les composantes de la communauté rwandaise. Ils ont décrété que les trois groupes sociaux seront désormais appelés des « ethnies ». Ces groupes ne représentaient donc plus des classes sociales. Ce mot « ethnie » a pris la même signification que le mot « clan », qui est ubwoko. L’appellation ethnie a donc remplacée celle du clan, tellement que certains rwandais ont oublié leurs origines claniques. Le rwandais ne s’identifiait plus par rapport à son clan mais à son ethnie. Il n’y avait plus une dizaine d’amoko (clans) mais seulement trois (ethnies). Ce qui est regrettable. Les rwandais ont obéi à l’autorité coloniale des belges parce qu’ils considéraient les blancs (abazungu) en général comme plus intelligents et ils ont approuvé leur idéologie. Ils ont alors cru qu’ils étaient « ethniquement » différents! Cette idéologie fut officiellement reconnue puisque ces « ethnies » ont été inscrites dans les documents officiels et ce, même après l’indépendance, jusqu’en…1994. La stratégie de diviser pour régner.

Cette influence occidentale, associée au mouvement de la décolonisation, a permis aux membres instruits de « l’ethnie » des Bahutu, sortis des écoles chrétiennes, de revendiquer l’égalité sociale et l’accès au pouvoir. La nouvelle politique coloniale était à leur avantage. En 1959, ils ont alors menée une révolution sociale qui a conduit en 1961 à l’abolition de la monarchie, remplacée par un régime républicain dirigé, cette fois-ci, par les membres de « l’ethnie » des Bahutu. Le 1er juillet 1962, le pays accéda à l’indépendance. « L’ethnie » minoritaire des Batwa resta toujours marginalisée.

Les classes politiques des Bahutu – au pouvoir – et des Batutsi dans « l’opposition » se sont appropriées cette idéologie belge. En effet, cette politique a été utilisée par chacun des deux camps concurrents pour justifier le droit d’accéder au pouvoir, l’un au détriment de l’autre. Les Bahutu revendiquaient le pouvoir par leur « majorité ethnique » tandis que les Batutsi, ethniquement minoritaires, revendiquaient le pouvoir par leur « expérience en politique » qu’ils considéraient comme un droit acquis parce qu’ils avaient dirigé le pays depuis des siècles. Au niveau politique, les Batutsi gardèrent une rancune envers les belges qui leur avaient confisqué ce privilège. Et puisqu’en démocratie, que les belges leur avaient apportée, le pouvoir est détenu par le groupe politique ayant obtenu la majorité, les Batutsi se considéraient comme perdants dans cette affaire politique.

Ainsi, les termes « Bahutu » , « Batutsi » et « Batwa », qui, dans la culture rwandaise, désignaient les classes sociales, sont devenus progressivement, des concepts ethniques et politiques. Ce qui entraîna des conséquences lourdes dans la suite de l’histoire du Rwanda. Durant cette période de la révolution à l’indépendance (1959-1962), cette division « ethnique » entre les Bahutu et les Batutsi fut à l’origine des tensions politiques qui ont provoqué des violations graves des droits humains: les massacres, l’incendie et la destruction des maisons, la confiscation des terres, les persécutions et l’exil des Batutsi et quelques Bahutu opposés au nouveau régime républicain.

Que pouvons conclure jusqu’ici? On peut se demander ce qui arriverait si, aujourd’hui ou demain, le peuple rwandais se réveillait et faisait son examen de conscience en acceptant les erreurs commises dans le passé et en reconnaissant ses clans traditionnels comme amoko au vrai sens du terme, à la place des ethnies modernes. L’identité clanique au lieu de l’identité ethnique. Sans nul doute, en restaurant cette culture, les « ethnies » en tant que concepts politiques disparaîtraient. Puisque la société rwandaise s’identifierait encore par ses clans, les politiciens ne pourraient plus faire la politique de la carte ethnique. Avec le pluripartisme, les partis politiques ne pourraient même pas se calquer sur les clans au nombre de 18 – au risque de disperser leurs voix – pour lesquels personne ne connaît les pourcentages exacts puisqu’aucun recensement n’a été fait. Les politiciens seraient alors jugés non pas selon leur appartenance à l’ethnie ou au clan mais selon leurs idées politiques.

  • Après l’indépendance

Après l’accession du pays à l’indépendance jusqu’en 1994, le régime politique était alors dominé par les Bahutu, venant d’abord des régions du centre et sud du pays (Abanyenduga) jusqu’en juillet 1973, et par la suite ( à partir du 5 juillet 1973) des régions du nord, nord-est et nord-ouest (Abakiga). Les Batutsi restés à l’intérieur du pays étaient privés de certains de leurs droits politiques. Ils ne pouvaient pas, par exemple, accéder facilement au pouvoir ni entrer dans l’armée. Les Bahutu avaient alors fait ce qu’on peut qualifier de « revanche politique ». Mais attention, comme du temps de la monarchie tous les Batutsi n’avaient pas tous les privilèges, c’était le cas aussi pour les Bahutu durant le régime républicain.

En 1963-64, des réfugiés rwandais ont lancé des attaques militaires contre le pays à partir du Burundi. Ils voulaient reprendre le pouvoir par la force mais ils ont été repoussés par l’armée nationale. Les Batutsi restés à l’intérieur du pays et les opposants au régime furent persécutés. En date du 5 juillet 1973, il y eut un changement de régime par un coup d’Etat militaire. Durant les événements qui ont conduit à ce changement de régime, les Batutsi ainsi que les opposants au régime de la 1ère république ont été à nouveau persécutés. Ils furent chassés des établissements scolaires.

Depuis 1973 jusqu’en 1990, le conflit politique n’était plus seulement « ethnique » mais aussi régional. Comme je l’ai dit, les dirigeants du régime, originaires du nord, avaient renversé la 1ère république qui était dirigée par les leaders politiques originaires des régions du centre et du sud du pays.

Le 1er octobre 1990, les réfugiés rwandais en majorité des Batutsi qui avaient quitté le pays durant les événements de 1959-1962, 1963-65 et 1973 ont lancé encore une fois une attaque militaire contre le Rwanda, à partir de l’Ouganda. Le régime, jusque-là dirigé par un parti politique unique, fut contraint d’accepter un système de démocratisation avec plusieurs partis politiques. Suite à cette guerre, il y eut des négociations politiques entre le gouvernement de l’époque avec des représentants des réfugiés. Ces négociations ont été soutenues par l’ONU (Organisation des Nations Unies) et elles ont abouti à la signature des Accords de paix le 4 août 1993 à Arusha en Tanzanie.

Malheureusement, ces accords ne furent pas appliqués. Dans la nuit du 6 avril 1994, l’avion conduisant le président du Rwanda et celui du Burundi, venant de Tanzanie, fut abattu et les deux présidents assassinés. Les tenants du régime se lancèrent alors dans l’opération de manipulation des membres de l’ethnie Hutu en les incitant au génocide des tutsi et aux massacres des hutu et des étrangers opposés au régime. Dans le camp des rebelles aussi, plusieurs personnes ont été tués ou chassées de leurs biens. L’ONU retira ses casques bleus et le pays sombra dans une tragédie qui dura trois mois. Il y eut des milliers de morts dans les deux camps opposés: des militaires, des civils, des religieux, des enfants, des vieillards, des femmes et des hommes sans défense, des personnes handicapées,… appartenant tous à trois « ethnies », mais aussi des étrangers de plusieurs nationalités. L’ONU a estimé le nombre de morts entre 800.000 et un million, mais nul ne peut affirmer, avec des preuves à l’appui, le nombre exact de toutes les victimes, ni le chiffre exact pour chaque « ethnie ». Ce qui est donc certain c’est que cette tragédie a emporté beaucoup de rwandaises et de rwandais de toutes les régions du pays et de toutes les composantes ethniques mais aussi certains étrangers.

Avec la victoire militaire, les rebelles prirent donc le pouvoir en juillet 1994. Ce qu’on peut qualifier aussi de revanche politique des Batutsi. Suite à cette guerre, beaucoup de rwandais, en majorité des Hutu, y compris beaucoup de responsables du génocide, se sont réfugiés à l’Etranger dans plusieurs pays du monde. Après la guerre, l’ONU a reconnu qu’il y a eu un génocide au Rwanda et le 8 novembre 1994, il créa le Tribunal Pénal International dont le siège fut installé à Arusha en Tanzanie, afin de juger les auteurs des crimes de génocide et d’autres crimes contre l’humanité commis durant la période comprise entre le 1er janvier et le 31 décembre 1994. Le conflit ethnique et politique rwandais devint alors plus grave. En 1996, la guerre au Congo (ex-Zaïre), appuyée par les rwandais, a fait beaucoup de victimes de l’ethnie Hutu dans les camps des réfugiés, mais aussi des congolais et des étrangers. En 1998 une deuxième guerre dans ce pays voisin du Rwanda a fait encore plusieurs victimes. Depuis lors, l’Est de la République Démocratique du Congo n’a jamais été stable.

Aujourd’hui, le conflit entre les membres des deux ethnies Hutu et Tutsi subsiste encore, tant au Rwanda qu’à l’Etranger, même si c’est sans violence massive comme en 1994. La haine, la vengeance active ou passive, les mensonges, la peur, les préjugés, la méfiance, la globalisation, restent constants. Et, certains individus de nationalité étrangère sont aussi mêlés dans ce conflit ethnique et politique.

2.La réconciliation

Alors qu’au début du 20ème siècle, le Rwanda accueillait les étrangers, de toutes nationalités ; aujourd’hui, un siècle plus tard, c’est l’Etranger qui accueille les rwandais, de toutes les ethnies. Partout dans le monde, on rencontre des réfugiés rwandais des trois ethnies Hutu, Tutsi et Twa. La preuve donc que ce conflit n’est pas terminé et qu’il n’est pas seulement ethnique. Certains acteurs politiques qui luttent pour le pouvoir cachent aussi cette réalité politique du conflit pour lui donner seulement l’étiquette ethnique.

Toutefois, depuis la fin de cette tragédie de 1994, la réconciliation a commencé tout doucement. La justice rwandaise et le tribunal pénal international basé en Tanzanie ont jugé certains responsables de ces crimes. Dans le cadre de la compétence universelle, la justice de  certains pays étrangers a jugé aussi quelques responsables du génocide. Les rwandais ont déjà pris conscience que la guerre ne règle pas les problèmes mais que la justice aussi ne suffit pas pour résoudre leurs conflits. Tant au Rwanda qu’à l’Etranger, des initiatives des individus ou associations ont été mises en oeuvre pour le dialogue et la réconciliation, en complément du travail de la justice.

C’est dans ce cadre que par ce projet, depuis 2001, je fais une étude sur la prévention et la résolution des conflits par les droits humains et la réconciliation. A l’occasion des rencontres privées ou publiques mais aussi dans les associations, je fais la sensibilisation. En 2014, j’ai créé ce site internet. Il faut se dire la vérité sur notre histoire, respecter les droits de chacun sans distinction d’ethnie. Les victimes et les responsables du conflit doivent aussi s’engager sur les chemins de la justice et du pardon pour construire une nouvelle culture de la paix.

Compte tenu de l’évolution de la société et de la complexité du conflit rwandais, l’expérience vécue et les résultats de mon étude me confirment que le travail des juges et des politiciens devrait être renforcé par celui des médiateurs et  des Guides de la réconciliation. Ces nouvelles fonctions seraient exercées par des artisans de paix, membres de la société civile œuvrant pour les droits humains, la justice et la réconciliation. Je plaide aussi pour la création d’une part, des instances de médiation, en plus des instances judiciaires ordinaires, et d’autre part, d’un droit-guide de la réconciliation, un droit de la paix, pour aider les rwandais à résoudre définitivement leur conflit ethnique et politique.

3. Message

Les rwandais, toutes les « ethnies » confondues, et les personnes impliquées dans leur conflit, devraient toujours avoir à l’esprit que tous les êtres humains, y compris eux-mêmes, naissent libres et égaux en dignité et en droits ; qu’ils sont doués de raison et de conscience et qu’ils doivent agir les uns envers les autres dans un esprit de fraternité (article 1er de la Déclaration universelle des droits de l’homme). Ils devraient profiter de cette rencontre des cultures et des civilisations pour avoir l’égalité et plus de liberté, et devenir encore plus unis. La solidarité internationale en faveur de la réconciliation rwandaise est aussi nécessaire, car la paix n’a pas de frontière.

Suivons le Guide !

 

 

Amashyirahamwe n’amadini nayo yubaka demokarasi

Nifuje kwekerana uburyo amashyaka yonyine adashobora kwubaka demokarasi nyayo mu banyarwanda, kabone niyo yaba ashyize hamwe. Ntabwo ndwanya amashyaka, nta n’umunyepolitiki naka cyangwa runaka ndwanya, kuko ibyo bitari mu nshingano z’uyu mushinga. Ahubwo ndashaka kwunganira amashyaka nerekana ukuntu imwe mu mikorere yayo idashobora gutuma abanyarwanda bunga ubumwe. Bityo nkasobanura ubundi buryo bushya bushoboka, bwakwunganira ibikorwa by’amashyaka, bukagarurira abanyarwanda icyizere n’ukwemera muri politiki. Ni kimwe n’uko iyo mparanira ubutabera mpuzabantu (médiation) mba nunganira ubucamanza busanzweho, nkavuga ibitagenda neza ariko ntaburwanya, ahubwo ngamije kugirango ubwiyunge nyakuri bugerweho. Niba ntarwanya amashyaka rero, kandi sinyabangamire, ni uko ndi kumwe na yo mu nzira ya demokarasi, ariko ntaryo mbogamiyeho. Muri iyi nyandiko ndavuga kandi amashyaka muri rusange: ayabayeho, ariho n’ayavuka agakora nkuko ayandi yakoze. Ibyo bitekerezo bishya tubishyize hamwe n’iby’abandi, ndahamya ko ubumwe n’amahoro twabigeraho.

1. Ubumwe mu mashyaka ya politiki

Muri kamere yacu, abanyarwanda dukunda gukorera hamwe, gushyira hamwe. Dukunda ubumwe. Umenya ariyo mpamvu kuva amashaka yaduka mu Rwanda, yagiye ahindukamo ishyaka rimwe gusa kubera ko ayatsinzwe yamizwe n’ishyaka rinini ryabaga ryatsinze. Abyanze akajya gukorera mu buhungiro. Abadashoboye guhunga bakayoboka iryatsinze. Ariko bakabwirwa ko ari ukugirango bashyire hamwe, bagire ubumwe. Ugasanga ishyaka rimwe ni ryo abanyarwanda bose bayobotse. Kugera aho abayobozi b’iryo shyaka bategeka abanyarwanda bose kurijyamo. Umuntu akitwa ko ari umurwanashyaka atarigeze asaba cyangwa ashaka kurijyamo. Ukaba wakwibaza niba icyo gihe riba rikwiye gukomeza kwitwa ishyaka koko. Bamwe mu barwanashayaka iyo bahunze bakagera hanze y’igihugu, bashyira amashyaka yabo hamwe kugirango bahuze impunzi maze barwanye ubutegetsi bahunze. Abari mu butegetsi nabo bagashyira abaturage bose hamwe ngo barwanye uwo bita « umwanzi » n’ « ibyitso » bye, ni ukuvuga ubarwanya uwariwe wese n’uwo bakeka ko ashobora kuba yabarwanya. Abaturage benshi bakaharenganira. Ni ko byagenze kuva kera amashyaka yavuka.

Amashyaka yabayeho mu Rwanda ni menshi cyane. Hari abanyarwanda bagiye bajya mu mashyaka atandukanye, rimwe na rimwe ukayoberwa iryo barimo mu by’ukuri. Bamwe bagakurikira abantu bayarimo kubera ibyo bahuriyeho nk’amoko, akarere, ubucuti, amasano, n’ibindi, kandi batazi imigambi nyayo y’ayo mashyaka, nyuma bakazabona ko bibeshye, ariko ntibabyemere. Hari n’abagiye bajya mw’ishyaka runaka kandi bashyigikiye irindi, ni uko amashyaka amwe agakorera ayandi, ntumenye kuyatandukanya. Abayobozi b’amashyaka nabo bagiye bahindura amazina y’amashyaka yabo, ngo bakayavugurura. Nyamara ku babizi, ngo gahunda zayo zigumya kuba zimwe kuko ibitekerezo by’abayashinga bidahinduka. Muri iryo vugururwa, bamwe mu bayobozi bati ishyaka ryacu ririmo abahutu n’abatutsi, abandi bati iryacu ririmo abanyarwanda bakomoka mu turere twose tw’igihugu. Nkaho iyo bagiye gushaka abayoboke bababaza ubwoko bwabo cyangwa aho bakomoka. Ngo ibyo bigaragaza ubumwe n’ubwiyunge kandi ari ya makarita y’amoko n’uturere baba bubuye. Ubwo ngo ayo mashyaka aba abonye icyo arusha ayandi. Nyamara n’iryo barwanya riri ku butegetsi ayo moko yose aba arimo ndetse n’abatwa, bose badakomoka gusa mu turere twose tw’igihugu ahubwo banahatuye, nkuko maze kubivuga (Twibuke neza ko amashyaka yose yabayeho yagiye abamo abanyarwanda bo mu bwoko bwose kandi bakomoka hose, ariko amwe ntibyayabujije gutanya no guteranya abanyarwanda). Ariko iryo shyaka naryo ntirishobore guhuza abenegihugu bose kuko impunzi zidataha. Ntibiteye ka biri ariko, ukumva ngo ya mashyaka yivuguruye yacicemo ibice. Bakavugurura amashyaka mu nyungu zayo aho kuvugurura politiki rusange yageza abanyarwanda twese kuri demokarasi nyayo, mu nyungu z’igihugu, kugirango tubane mu Urwababyaye. Ni uko abaturage mu rwenya rwabo nabo bakabiseka bati: amashyaka « yarivuruguse »! Nabo ntibemere ko yivuguruye. Abo baturage bagategereza politiki izahuza abanyarwanda bari mu gihugu n’abari hanze bakayibura.

Amashyaka yatangiye kubaho mu gihe cyo kubona ubwigenge, ubwo abadukolonije batubwiraga ko dukwiye kugira demokarasi nk’iyabo, abanyarwanda natwe tuti nibyo koko. Na nyuma yaho ariko bakomeje kutwotsa igitutu batubwira ko nta mfashanyo, nta mafranga y’inguzanyo baduha tudafite amashyaka menshi ngo tugere kuri demokarasi. Amashyaka y’abanyarwanda akaguranwa amafranga. Ni uko bamara kutubiza icyuya tukemera ibyo batubwiye byose, nta na kimwe twongeyeho cyangwa tuvanyeho. Ibyo mbigereranya nko kwemera kwambara umwambaro utagukwiriye kuko uwuhawe kubera inguzanyo, ukawambara utongeye kuwusubiramo ngo ugukwire. Ngo kuko ari umwambaro mushya ujyanye n’igihe tugezemo (mu rwego mpuzamahanga). Ukambara umwenda utakubereye kubera ko utagukwiriye, ngo kuko nta mafranga ahagije ufite yo kwidodeshereza uwawe mushya, kandi utabuze make yo kuwusubirishamo! Amashyaka akavuka ari menshi, kubera ko tubibwirijwe. Nyamara iyo demokarasi ntituyigereho uko tubishaka, ndetse n’uko abaduhaye inguzanyo cyangwa imfashanyo babishaka. Hakabura n’umwe wumva anyuzwe. Kugira demokarasi biramutse ari ukugira amashyaka menshi gusa, muri iki gihe nandika iyi nyandiko, abanyarwanda twabona igikombe n’umudari wa zahabu, abadusaba kugira iyo demokarasi ntihagire n’umudari n’umwe babona! Hari n’abaherekeza abandi! Ndemeza ko abanyarwanda nubwo tutari inzobere muri politiki tutabuze ubwenge n’ubushobozi bwo kuvugurura iyo politiki ya demokarasi kugirango iberane n’umuco wacu, kuko dufite abanyepolitiki bamwe b’inyangamugayo kandi bafite uburambe. Bakabikora mu bwigenge.

Ba banyamahanga (b’abahanga) ariko bagera aho bakabona ko demokarasi itagezweho. Abategetsi bacu bati si amashyaka mwashakaga, bati ntituyafite se? Abandi nabo bakabasubiza ko ibyo bidahagije kuko uburenganzira bw’ikiremwamuntu butubahirizwa, ko abantu bafungirwa ubusa, ko abandi bazira ibitekerezo byabo, ko habuze ubwisanzure mw’itangazamakuru kuko rihohoterwa, ko ubutabera budakora neza, ko abantu bafungwa bazira ibitekerezo byabo bya politiki, ko impunzi ziheze i Shyanga, n’ibindi n’ibindi… Abategetsi bacu nabo bati ibyo se kandi bije bite? Nk’aho ibyo bitari mu nshingano zabo. Abazungu bakomeza kubotsa igitutu, abandi bati ibyo nabyo? Bagashyiraho za komisiyo z’ubwoko bwose zishinzwe gukemura ibyo bibazo, bakubaka izindi gereza, ndetse bagashyiraho n’izindi nkiko. Maze amafranga akisuka. Nk’amahindu! Ibyo byose bikayoborwa na nde? N’abanyepolitiki bo mu mashyaka. Ariko demokarasi ikanga ikabura. Ntabwo nsobanura mu buryo bunonosoye icyo demokarasi ari cyo, kubera ko nta buhanga buhanitse mbifitemo. Ariko buri wese afite bicye ayiziho, nk’ibyo maze kuvuga, kuko abafite impamyabushobozi mu bumenyi bwa politiki ari bake cyane. Ahubwo ndashaka kwerekana ko uburyo dukoresha kugirango tuyubake bidahagije, cyangwa bitatubereye. Ari nayo mpamvu tutayigeraho mu buryo busesuye.

Ese uwo muco wa politiki y’amashyaka ubundi turawugira koko? Nkuko nabivuze, amashyaka twayazaniwe n’abazungu. Byagiye bigaragara ko abanyarwanda bamwe bagiye bapfa ko badahuje amashyaka, nkaho bagombye guhuza ibitekerezo bagakorera hamwe. Kutayoboka ishyaka ryatsinze cyangwa ntukurikize amabwiriza yatanzwe n’umuyobozi waryo, kuko utemera ibitekerezo byaryo, bikaba ari icyaha cyagucisha umutwe. Abantu benshi barabizize, baricwa, barafungwa, barahunga, baratwikirwa, bamburwa ibyabo, n’ibindi. Ngo ni uko batayobotse ishyaka ryagiye ku butegetsi. Abandi bakazira ko bashinze amashyaka yabo mashya.

Ibyo bigaragaza ko iyo demokarasi itaraducengeramo rero. Byaba se ari ukubera wa muco dufite wo gushyira hamwe, bigatuma twifuza gushyira ibitekerezo byacu hamwe koko? Kugira ibitekerezo bimwe igihe cyose byo ntibishoboka. Nyamara kuva igihugu cy’URwanda cyabona ubwigenge, Ubwami bumaze kuvanwaho hakimikwa Repubulika, hemejwe demokarasi y’amashyaka menshi nkuko nabivuze. Repuburika kandi niyo twakomeje kugira.

Kubera uko kudakora neza kw’amashyaka, kimwe n’uko mu gihe cyo kubona ubwigenge bamwe mu banyarwanda bavuze ngo « nta Runari, nta Loni », hari n’abandi ubu bihebye (ariko si ibyihebe), ndetse bazinutswe n’izo politiki, kugeza ubwo bavuga ngo « nta Bwami, nta Repuburika », bati « byose kimwe »! Ni uko bakavuma. Abazungu bati ntitwababwiye! Bati ubwigenge twabubahaye igihe kitaragera kuko mwabwatse hakiri kare. Abanyepolitiki bo mu mashyaka basubiza iki abo banyarwanda cyangwa abo banyamahanga? Babagarurira bate icyizere muri politiki bakora? Bamwe bakavuga bati ikibazo ni abategetsi aba n’aba, abandi nabo bati ikibazo ni abaturwanya. Bose bakitana bamwana. Abaturage se bo ubwabo bumva byagenda gute? Bamwe mu banyepolitiki batanga ikindi gisubizo ntavuze hano, ariko nanone bakigana politiki ya bimwe mu bindi bihugu. Nkaho ibyo bihugu ari Urwanda. Bati « twongere tugerageze ». Tuzahora mu bigeragezo? Twaragerageje kandi twarageragejwe bihagije. Imyaka ibaye myinshi twiga demokarasi, igihe kirageze cyo gushaka dipolome.

Ibyo byose birerekana ko abanyarwanda bamwe batakaje ukwemera n’icyizere (confiance) muli politiki no muri bo ubwabo. Barihebye (ils ont perdu l’espoir). Barashavuye. Hari n’uwambwiye ko atakijya muri mitingi (meeting) y’ishyaka rye! Hari abigeze mu mashyaka nabo bayavuyemo kuko bacitse intege (ils ont perdu le courage). Ikigaraza ibyo ni uko bamwe bayobotse ukundi kwemera kwitwa « indagu ». Bagashakira icyizere mu ndagu. Mu biganiro byabo birebana na politiki, bikaba ari yo mvugo, ngo bategereje igihe ibikubiye mu ndagu bemera bizasohorera. Amaso agahera mu kirere. Ni uko bakituramira, kandi badatuje, bati ibizaba bizaba, umupfumu cyangwa umuhanuzi runaka yavuze ibi n’ibi ntacyo twe twabihinduraho. Bati nta kundi twabigenza, ngo ndetse abayobozi b’ayo mashyaka barata igihe. Bakumva ko izo ndagu ari zo zizakiza Urwanda abanyarwanda ntacyo bakoze. Ngo zagombye gusohora vuba na bwangu ! Ngo ibintu birarambiranye! Wababaza uti ibyo birambiranye ni ibiki, bakakurebaaa, bagaceceka…

Abo bose bihebye mbaduye iyi indirimbo ya Niyomugabo Philémon kugirango bagarure icyizere.

Hari n’umunyamahanga ukomoka mu gihugu kimwe cy’i Burayi, kavukire w’icyo gihugu, wandika inzandiko zigaragaza ko yayobotse nawe ukwemera mu ndagu. Ibi binyibutsa ba banyamahanga bamwe babaye abahutu n’abatutsi kurusha abanyarwanda (ibyo nabyo ni ukundi kwemera)… Cyangwa ni uko abona ko abafite uko kwemera bamaze kuba benshi ! Ni uko indagu zigatwara amashyaka abayoboke. Amanywa ava. Kuva kera, hari n’ibihuha byagiye bivuga ko bamwe mu bategetsi bajyaga kuraguza, ngo kugirango bashake intsinzi. Intsinzi ! Biramutse ari byo koko – kuko nta gihamya – wakwemera ute ko politiki yawe ari yo izatsinda warangiza ukajya gushaka intsinzi mu ndagu? Ayo mayobera si amatagatifu ! Abanyarwanda tugeze kure!

Ibyo byose mvuze ntabwo ari ukunenga abemera indagu kuko ari uburenganzira bwabo mu gihe ntacyo bibangamiyeho abatazamera. Nyamara bamwe bahungira mu ndagu kandi bafite ukwemera mu mashyirahamwe no mu madini basanzwemo, aho kubushimangira. Abanyamahanga nabo ntibakizezwa n’abaturage kuko twabonye isomo ! Bamwe mu bemera Imana bo nibura bavuga ko ari yo izakiza abanyarwanda. Ariko Imana irafashwa. Mu madini yabo bashobora kwitabaza Umukiza basanzwe bemera kugirango adukize akaga twahuye nako, ariko bakamufasha. Aho kwitwara nkaho ukwemera basanganywe ntacyo kwabamarira mu kwubaka demokarasi. Nkaho demokarasi yubakwa n’amashyaka gusa. Ntabwo ari byo. Hari abumva ko badashobora guhindura ibintu batanyuze mu nzira z’amashyaka. Ngo amashyaka ni yo yonyine agomba gukora politiki. Biterwa na politiki iy’ariyo. Abanyamashyaka nabo bakigisha ibyo nk’ihame cyangwa nk’ivanjiri. Ibyo bitekerezo bishaje nk’iyi Si dutuyeho. Ndetse iyo myumvire ntiberanye na demokarasi kuko ifungiraho imiryango ibitekerezo by’abandi aho kuyifungura (ouvrir les portes) kugirango nabyo babyumve maze babishyire hamwe n’ibyabo. Nkaho ibyabo ari byo byiza kuruta ibindi. Ndemeza ko amashyaka atarusha amashyirahame n’amadini kwubaka demokarasi.

Ntidushobora se kugira amashyaka menshi ya politiki kandi tukanashyira hamwe twese muri demokarasi? BIRASHOBOKA. Reka turebe rero ukundi byagenda. Ntabwo ari intsinzi ntanga ariko, kuko ntaragura …

2. Ubumwe bw’amashyirahamwe n’amadini muri demokarasi

Umuntu uwariwe wese akunda amahoro, ubutabera, ukwishyira ukizana, yifuza ko uburenganzira bwe bwubahizizwa hose kandi igihe cyose. Ndetse amashyaka yose iyo ava akagera, yemera ayo mahame y’uburenganzira bwa muntu, ku buryo ari yo ashingiraho iyo ashyiraho amategeko n’ubutegetsi.

Aho ibintu bigeze, gukemura ibibazo birebana n’akarengane abanyarwanda twagize birasaba ingufu z’abantu benshi. Abanyarwanda twese. Kuvugurura politiki kugirango tugere kuri demokarasi nyayo, ntabwo bikwiye gukorwa kubera amabwiriza y’abanyamahanga, ntabwo bizakorwa n’indagu z’umupfumu kanaka cyangwa kanaka, nta n’ubwo bikwiye gukorwa n’amashyaka ya politiki gusa. Oya. Twese tugomba kubigiramo uruhare. Nta n’umwe usigaye inyuma. Buri wese agatanga umuganda we (nzabigarukaho). Uwanjye ntanze ni uyu Mushinga w’Ubwiyunge Nyakuri.

Mu kiganiro ku bwiyunge nayoboye tariki ya 11 Ukwakira 2014 i Mesvin mu mujyi wa Mons mu Bubiligi, hari umubiligi kavukire, ariko wabaye mu Rwanda igihe kirekire, wambwiye iyi nkuru. Ngo amaze kumenyeshwa ikiganiro akamenya ko kizatangwa n’umunyarwanda, yagiye kureba inshuti ye y’umunyarwanda maze amusaba ko bajyana kucyumva. Undi amaze kubona amazina yanjye, abonye atanzi, aramubwira ngo uyu munyepolitiki se ko ntamuzi. Ngo ari mu rihe shyaka? Umubiligi ati nanjye uwo muntu simuzi ati ariko ngwino tujyane nyine umenye uwariwe, twumve n’ibitekerezo bye ku bwiyunge. Umubiligi abona ndetse uwo munyarwanda ngo atangiye kunkeka amababa… Yibagirwa ko uwo mubiligi nawe nta shyaka ry’abanyarwanda arimo kandi ko ubutumire muri icyo kiganiro nari nabugeneye abantu bose ntavanguye. Ni uko ngo aramureka yiyizira kwumva ikiganiro. Ni bwo umubiligi yambwiraga ati abanyarwanda muracyafite ibibazo. Nti ndabizi niyo mpamvu nanjye mvuga ku bwiyunge nyakuri. Ikiganiro kirangiye umubiligi ataha anezerewe, umuvandimwe wacu w’umunyarwanda yisigariye mu rugo, wenda yireberaga kuri internet aho indagu z’umupfumu yemera zigeze zisohora… Ararengana ariko si we wenyine, abantu nyine benshi bamenyereye ko ubwiyunge buvugwa gusa n’abanyepolitiki bo mu mashyaka. Bati ntibishoboka ko hari undi muntu wabuvuga. Ntibarabyumva! Baribeshya.

Ku banyepolitiki nabo, demokarasi irebana n’ubutegetsi gusa! Abari mu mashyirahamwe iyo babonye ko akarengane ari kenshi, bamwe bajya mu mashyaka ariko ugasanga ibyo bashakaga guhindura birabananiye, bagakora ibyo batemera. Bakaba barayobotse, kandi nta gitugu, nta terabwoba bashyizweho. Bakareka ibyo bemeraga, bagakora ibyo batemera. Ntibanagire ubutwari bwo kwegura ngo barebe igitumye badashoboye guhindura ibyo barwanyaga. Ugasanga bavuga ngo « ntawe ukinira politiki hanze y’ikibuga »! Nyamara bamwe bagera aho « bagaterwa ishoti », bagahabwa ikarita itukura maze bakirukanwa, cyangwa bakicazwa ku ntebe y’abasimbura (banc des réservistes)! Urubuga rwa politiki rugahinduka ikibuga cy’umupira w’amaguru! Ku ngoma zose zabayeho mu Rwanda, abanyepolitiki beguye ku butegetsi babarirwa ku mitwe y’intoki. Nyamara abaguma muri ubwo butegetsi ntibavuga ko ari impamvu y’uko ubumwe na demokarasi biba biganje, mugihe abanyarwanda ibihumbi n’ibihumbi baba buzuye i Shyanga. Kuki kuva kera abanyepolitiki bo mu mashyaka batigeze bashobora kuyobora igihugu kirimo abanyarwanda bose? Kandi hakabura n’umwe wegura kubera iyo mpamvu. Muzansobanurire.

Iyo abanyepolitiki bo mu mashyaka rero bagiye mu mishyikirano yo « kugabana ubutegetsi » (aho kubusangira), ntibatumira amashyirahamwe n’amadini, barayaheza bakayima ijambo kuko bayafungiraho imiryango, nkaho atagira uruhare mu kwubaka demokarasi. Ntibanabemerere kuba indorerezi (observateurs). Kandi imyigaragambyo baba barabajyanyemo ari yo iba yaratumye iyo mishyikirano ishobora kuba. Ariko se kuki abayobozi b’ayo mashyirahamwe n’amadini bo batabisaba? Umenya ari uko baba badashyize hamwe. Ni uko muri izo nama hakigwa ibibazo birebana n’uburenganzira bw’ikiremwamuntu, ubutabera, ubwiyunge, ukwishyira ukizana kw’itangazamakuru,… abo bayobozi maze kuvuga badahari kandi imiryango bahagarariye ari yo irengera ayo mahame ya demokarasi buri munsi. Byatera kabili ariko ba banyepolitiki bakwongera bagashwana, ibyari umukino wa politiki bigahindukamo imirwano. Ni uko bagasohoka muri cya kibuga cyabo, bakajya guteranya ba baturage bo mu mashyirahamwe n’amadini banze ko bafatanya mu mishyikirano, ngo nabo nibasubiranemo kandi ntaho baba babogamiye kuko politiki atariyo nshingano yabo, nkaho bababwiye ngo babakize maze babafashe kwiyunga. Ahubwo bagatabaza abanyamahanga babahaye ya mafranga y’ingurane y’amashyaka yabo. Bakaba ari bo bizera ngo ntibafite aho babogamiye kuko atari abahutu, atari abatutsi ntibabe n’abatwa… Nkaho baba ari inshuti kurusha abanyarwanda benewabo. Ni byo se koko? Niba nta cyizere bagirira abo banyarwanda se, abandi bo bazakibagirira bate? Bakanga gukinira politiki hanze y’ikibuga, nyuma bakaba ari ho bajya kurwanira bamaze kunanirwa kwumvikana, kuko basohoka muri icyo kibuga nyine. Kuki batakigumamo? Abaturage nabo bakemera kwivanga mu byo batazi, bibagiwe ko aho inzovu zirwaniye nta byatsi bihamera. Abarwanashyaka bakaba nk’abafana b’amakipe y’umupira. Ni akaga!

Ni uko byagenze mu mishyikirano yari igamije gucyura impunzi no kugabana ubutegetsi yabereye i Arusha muri Tanzaniya na nyuma yaho. Munyumve neza, ntabwo mvuze ko ari cyo cyatumye ayo masezerano adashyirwa mu bikorwa uko byagombaga. Reka twizere ko ibyo bitazongera.

Aho kujya mu mashyaka ugahindura imvugo wavugaga ukiri mw’ishyirahamwe, kuki utaguma aho uri ugashaka uburyo wakorerayo indi politiki udahinduye ibitekerezo byawe byiza kandi wemera? Aho kuguma mu butegetsi ukora politiki utemera, wibabariza umutima kandi ubeshya abo mukorana iyo politiki ndetse utaretse rubanda, kuki utakwegura ngo ujye gushaka impamvu yatumye bikunanira guhindura iyo politiki? Mu ituze n’ubwigenge. Ngo ntibishoka gukorera politiki mu mashyirahamwe. Ibyo nanjye ndabyemera iyo ari politiki igamije ubutegetsi. Ariko iyo ari politiki iharanira ubumwe, amahoro, ubutabera n’ubwiyunge, BIRASHOBOKA. Niyo mpamvu muri uyu mushinga nshyigikiye ko amashyirahamwe n’amadini akwiye kwishyira hamwe, mu muryango umwe urengera inyungu za Rubanda (l’Organisation de la Société Civile et des Cultes: O.S.C.C.) uhagarariye abayoboke bayo, kugirango agere kuri iyo ntego. Nk’uko amashyaka abigenza muli politiki iharanira ubutegetsi.

Hari igihe kigera ingoma zigahindura imirishyo. Imirishyo gusa! Iyo zimaze guhindura iyo mirishyo cyangwa iyo abanyepolitiki basezerewe, abarwanya ubutegetsi bashyira mu majwi bamwe mu banyepolitiki bakavuga ko ari bo ba nyirabayazana b’ibibazo byose, kandi bamwe muri bo baba barafatanyije gushyiraho ubwo butegetsi barwanya, ariko ntibemere uruhare rwabo muri ibyo bibazo. Nyamara umwe muri abo bita nyirabayazana nawe iyo agiranye ibibazo n’ubutegetsi, arahindukira akabasanga, babandi bakamwakirana urukundo n’urugwiro. Bati urakaza neza urisanga! Ngo « igitego turagitsinze ». Nshampanye (champagnes) zigaturika! Nk’amasasu! Abaturanyi batazi ibibaye bakagirango intambara y’abanyarwanda irubuye. Ba banyarwanda bahoze bashyamiranye bakagira ubumwe. Abarwanashyaka nabo ibyishimo bikabataha. Ni n’uko bigenda iyo abarwanyaga ubutegetsi buriho bahindukiye bakajya kubukorera. Kabone n’iyo abo bahindura izo mpande zombi za politiki bitwa ba « ruharwa »! Ababakiriye bagira bati: «umuntu wese yitwa umwere igihe cyose urukiko rutaramuhamya icyaha ». Iryo hame ni ryo koko, nanjye ndaryemera. Ariko iryo hame ntibaryubahiriza kubo barwanya, kandi amahame y’amategeko agomba kwubahirizwa ku bantu bose nyine. Ni uko bakarega abandi ibyo nabo ubwabo bakora. Nyamara baba bazi ko izo nkiko nta bwigenge buhagije zifite! Iyo ni imwe mu mpamvu abantu bavuga ko abo banyepolitiki baba bagamije kubona imyanya mu butegetsi gusa. Bakagira bati icyo abanyepolitiki bapfa ni nacyo bapfana: ni ubutegetsi. Ibyo biri mu bituma abantu bamwe batifuza gukora politiki. Bagata cya cyizere.

Mu mashyirahamwe no mu madini, ho harimo abantu b’ingeri zose: abari mu mashyaka n’abatayabamo, ariko ntibagomba gukora ibikorwa bya politiki bigamije kugera ku butegetsi. Ibyo bihariwe amashyaka. Abihaye Imana bo ntibyemewe ko baba mu mashyaka. Ariko ugasanga bamwe muri bo (bacye cyane) bagiye mw’ishyaka rya politiki runaka, bakabona n’imyanya ikomeye, kandi batagomba kugira aho babogamira muri politiki. Ndabaretse mwifindurire urugero rumwe ruzwi cyane rwigeze kubaho.

Amashyaka iyo ashaka kujya ku butegetsi rero, yiyambaza abagize ayo mashyirahamwe ndetse n’amadini, abajyana mu myigaragambyo nkuko nabivuze, ngo nibabafashe « guhirika » ubutegetsi buriho, aho kubafasha kubusangira. Intebe y’ubutegetsi se ko ari imwe, uyihiritse wowe wazicara ku yihe? Nawe uti « nayegura ». Nanjye nti « niba yavunitse se? » Iyo ntebe ihora igwa se yaramba? Bakibagirwa ko udashobora guhirika ubutegetsi udahiritse n’abaturage babushyigikiye, bamwe uba ushaka kurengera, nkaho ibyabaye mu bihe byashize tuba twaranyuzemo nta somo byabasigiye. Wenda biterwa n’akababaro kabo ariko ntikagombye kubibagiza ak’abandi. Nyamara nabo bamara kugera kuri ubwo butegetsi bagakora ibyo barwanyaga ndetse bagasuzugura babandi babafashije kubugeraho, ariko byabakomerana bakongera kubitabaza! Bati dukeneye amajwi: « nimudutore ». Bakabatora mu bandi banyarwanda, bakabashyira ku butegetsi, babugeraho bo bakabata mu rwobo, nkaho ari cyo babatoreye. Bakabita « inyangarwanda » kuko banga akarengane. Inyiturano y’abanyepolitiki bacu ikaba iyo! Bitera agahinda. Umuntu avuze ko amashyirahamwe rimwe na rimwe akorera abanyepolitiki kurusha uko yikorera yaba abeshye? Umenya ari nayo mpamvu abayoboke bayo bahutazwa n’abanyepolitiki igihe babishakiye cyose. Ubwo se ayo mashyirahamwe aba yigenga koko? Ni uko abaturage bagahozwa mu mihanda. Bazahora mu mihanda kugeza ryari? Kuki bashobora kwishyira hamwe bafasha abanyamashyaka kugera ku butegetsi, bo ntibashobore kwishyira hamwe ngo bifashe kugera ku buyobozi maze babone ingufu zo kwirengera kandi babona abanyepolitiki batabikora? Icyo kibazo sindakibonera igisubizo.

Byumvikane neza ko ibyo navuze byose ku banyepolitiki atari bose babikora, ariko abakora ayo makosa bagayisha abandi bose cyane amashyaka yabo. Bigatuma abanyarwanda batayagirira icyizere. Bazakosora bate ayo makosa?

Bamwe no mu bahanga mu bumenyi bw’amadini nabo ntibemera ko amategeko y’Imana yerekeranye n’imbabazi n’ubwiyunge ashobora gushyirwa mu mategeko y’igihugu, agahindura imikorere y’ubutabera, kandi ari bo ba mbere bagombye kubishyigikira. Ni ukuvuga amategeko-nyobozi y’ubwiyunge nkuko mbisobanura muri uyu mushinga. Hari abo nabibwiye barisetsa cyane kandi nyamara hari abandi babishyigikiye. Ngo « ntibishoboka wowe uri kurota ». Ibyo gusa. Kuko batabyemera. Bakambwira ko bidashoboka ariko ntibambwire impamvu. Bakibagirwa ko n’amwe mu mategeko dusanganywe akomoka mu bitabo bitagatifu (Ntuzice, ntuzibe, ntuzabeshye cyangwa ngo ubeshyere abandi,…), ahubwo ko hari ayo twibagiwe. Abo nabo nta cyizere bigirira ubwabo ko bashobora gukoresha amategeko y’Imana kugirango barwanye akarengane. Umenya ariko bo bataragira ukwemera mu ndagu… Namwe muti: ibyo nta handi byabaye. Nanjye nti: nta handi byabaye kuko nta bandi bantu bari bwabivuge. Natwe tubivuge kandi tubikore. Kuki bitaba iwacu bwa mbere abandi nabo bakazatureberaho ? Kuki tugomba kurebera ku bandi gusa? Ku rundi ruhande se, ibyabaye iwacu i Rwanda hari ahandi byabaye? Mwigeze mutekereza ko ariya mahano yabaye iwacu yashoboraga kuba? Kuki se tutakwubaka amahoro ahabereye amahano? Abantu dushobora gukora ibibi kimwe n’uko dushobora gukora ibyiza.

Abanyarwanda nitureke kureba gusa ingero z’abandi twigana ibyo bakoze, kandi bimwe bitajyanye n’umuco wacu. Tureke urwiganwa, tugire ubutwari bwo guhimba ibyacu. Ibyo ni byo biranga ubwigenge. Ngo ingendo y’undi iravuna. Kandi yaratuvunnye koko. Abanyarwanda natwe dushobora kuba intangarugero mu byiza. Ibyo BIRASHOBOKA. Kuko hari ukundi byagenda. Umuririmbyi Nana Mouskouri ni we wagize ati « tout arrive quand on y croit, l’impossible n’existe pas » ; bivuze ngo « ibintu byose bigera aho bikaba iyo umuntu abyemera, kudashoboka ntibibaho ».

Twumve iyi mpanuro ya Byumvuhore Yohani Batista

3. Umwanzuro

Kimwe n’uko nta mubyeyi wanga uwo yabyaye, n’iyo yaba yaramuhemukiye (yaracumuye) aramubabarira; Urwanda narwo nta munyarwanda rwanga, habe n’umwe. Nkuko burya nta mwana wanga umubyeyi we, nta n’umunyarwanda wanga Urwatubyaye. Abavandimwe nabo barakundana, urukundo rwabo rugahoraho, kabone n’iyo bagiranye ikibazo. Ikibigaragaza ni uko iyo ushatse kubakiza ushobora kubigwamo, kuko bagera aho bakikiza ubwabo, cyangwa bagakizwa n’umuvandimwe wabo. Aka wa mugani ngo « iyo abavandimwe bavumbitse akarenge ukuramo akawe ». Ku banyarwanda rero nabyo ni kimwe, dufitanye urukundo rushobora gutuma twacyemura ibibazo byacu ubwacu, tukabana neza mu gihugu cyacu twese. Ukwemera kwanjye, ni uko ibyo tuzabigeraho.

Ku byerekeranye na demokarasi, kugirango habeho uburinganire bw’ingufu z’amashyaka n’iz’amashyirahamwe n’amadini, hakwiye gukorwa ibi ibikurikira:

  • Bikwiye kwumvikana neza ko demokarasi atari umwihariko w’amashyaka.
  • Abanyarwanda dukwiye kwemera ko igihe cyose twabayeho muri demokarasi y’amashyaka yonyine cyari nk’igihe cyo kuyigerageza (essai), tukaba tumaze kubona ko itadukwiriye. Ahubwo ko abanyarwanda twese dufite uruhare mu kwubaka iyo demokarasi, ari abari mu mashyaka n’abatayarimo. Icyo ni cyo kintu cya mbere gikomeye.
  • Twavanamo uwo mwenda mushya twigeraga, tukwongera kwambara wa mwenda twari dufite mbere – nubwo utaberanye n’igihe tugezemo – tukawumarana igihe gito cyane, noneho tugashaka umudozi w’umuhanga kabuhariwe kandi w’umunyarwanda. Abanyarwanda twese twamara kwumvikana umwambaro dushaka uko waba umeze, tukawumushyira, akawushona neza, tukamwishyura, akawuduha noneho tukawambara tukaberwa. Kuko waba udukwiriye. Birumvikana nyine ko uwo mudozi twamuha ibipimo (mesures) nyabyo bihwanye n’uko buri wese angana! Buri wese akawushonesha uko ashaka! Kandi ibyo birasaba ko abanyarwanda twese twaba turi kumwe. Ni ukuvuga mu Urwatubyaye.
  • Wa mwenda wa cyera tukawuvanamo, ntituwujugunye ahubwo tukawubika neza kugirango tujye twibuka uko abanyarwanda twambaraga kera. Ukaba urwibutso rw’amateka! Tugasubizamo wa mwambaro mushya udukwiriye.
  • Uwo mwambaro mushya wagombye kuzaranga abanyarwanda bose. Kugirango ibyo bishoboke, ni ngombwa ko wazagira ibara rimwe gusa ariko hakazabaho imideri (modèles) myinshi (amashyaka) uko abantu babishaka. Abantu bashobora kugira umuderi umwe bahuriyeho. Iryo bara rimwe niwo wa muryango w’amashyirahamwe n’amadini wahuza abanyarwanda bose mu mahoro, ugaharanira ubumwe, ubutabera n’ubwiyunge (l’Oranisation de la Société Civile et des Cultes: O.S.C.C.).
  • Uwo muryango wagombye kuzagarurira abanyarwanda icyizere muri bo ubwabo no mu mashyaka ya politiki, bakemera ko bashobora guhindura ibitagenda, kugirango dushobore kubana neza. BIRASHOBOKA igasimbura « ntibishoboka ».

Demokarasi irahenda koko!

Ibibazo bidasanzwe bicyemurwa n’umuti udasanzwe kandi impinduka ikorwa n’ibitekerezo bishya.

Ndi Umuhuza w’Umushinga w’Ubwiyunge Nyakuri, ntabwo ndi umuhanuzi…

Umushinga wigenga utabogamiye kuri politiki y’amashyaka n’ubutegetsi.

  • Mushaka kumenya ibitekerezo bishya ku bwiyunge nyakuri, mukande hano (murebe inyandiko ziri mu cyika cya mbere). Murabigezwaho na MUSOMESHA Aloys, umuyobozi n’umuhuza w’uyu mushinga. Musome kandi namwe musomeshe n’abandi!
  • Kureba vidéos no kwumva umuziki ku bwiyunge nyakuri, mukande hano